Izbori su u Bosni i Hercegovini donijeli dosta radosti. Dakako, onima koji od njih imaju koristi. Dobitnici slave, gubitnici se ljute i pravdaju, dok rezigniranih 50 posto građana, kojima nije ni palo na pamet izaći i izvršiti svoju “građansku dužnost”, posmatraju sa strane bez ikakvih iluzija, svjesni da se radi o igri brojeva u kojoj su faktor tek ukoliko u njoj i sami imaju neki ulog.
U Doboju, još jednom “gradu slučaju” gdje su zbog nepravilnosti prošli Lokalni izbori bili poništeni i ponovljeni, rezultati ovogodišnjeg glasanja nisu donijeli nikakva iznenađenja. Kandidat Dodikovog SNSD-a (Savez nezaivsinih socijaldemokrata) Boris Jerinić osvojio je 74,5 posto glasova, značajno povisivši ljestvicu s već uvjerljivih 67 posto na prethodnim izborima. Izlaznost se, kao i za prošle izbore, i poštujući nacionalni prosjek, zadržala na oko 50 posto. Iako su nepravilnosti prijavljene i ove godine, sa čak jednim prekidom glasanja na biračkom mjestu, građani ovog grada promjenu nisu ni očekivali, govoreći o ukradenim ili kupljenim izborima.
SNSD je 2020. osvojio nešto više od 44 posto glasova za gradsko vijeće, dok je ove godine učvrstio svoju poziciju sa preko 53,5 posto. Drugo mjesto zadržao je Demokratski savez – Demos. SDA, koja je na prethodnim lokalnim izborima, u koaliciji sa SBiH i HDZ-om, jedva prešla cenzus u Doboju, ove godine je imala više uspjeha u savezu s BH Zelenim. Dvostruko zeleni osvojili su nešto preko sedam posto glasova i “plasirali” se na treće mjesto u Doboju, koje je prošli put pripalo koaliciji “Doboj u srcu” (SBB, DF i Nezavisna lista), koja se ovaj put nije pojavila na izbornoj listi.
SDP i Socijalistička partija zadržali su podršku od oko pet posto glasova, dok je Ujedinjena Srpska, za razliku od prošlih izbora, ove godine prešla cenzus. Cenzus su također prešli i SDS, Za pravdu i red – Lista Nebojše Vukanovića, te DNS – Nenad Nešić.
Slično kao i u ostatku Republike Srpske, stranka Jelene Trivić, Narodni front, zabilježila je loše rezultate, a Trivić je prokomentarisala kako su “radile pare” te poručila da oni na taj način neće dobijati glasove.
Vlast u Doboju do 2020. neprikosnoveno je držao SDS (Srpska demokratska stranka) predvođen Obrenom Petrovićem, koji je mjesto načelnika (kasnije i gradonačelnika) držao još od 2002. godine. Nakon Petrovićevog prelaska u SNSD 2018. godine, sljedeće izbore uvjerljivo dobija upravo ova partija. Promjene su, dakle, bile kozmetičke, jer grad i dalje vode isti ljudi, bez suštinskog redefiniranja političke slike. Nekoliko opozicionih vijećnika u lokalnoj vlasti, kao i drugdje, služe kao nužno zlo tranzicije i taksativna potvrda da živimo u demokratiji, makar kako “hibridna” ona bila.
Međutim, politički pluralizam u Doboju, kao i u ostatku zemlje, ostaje tek privid. Iako se na papiru čini da postoji izbor, stvarne opcije su rijetke. “Hibridna demokratija” u praksi znači da građani formalno imaju pravo izbora, ali su u suštini suočeni sa alternativama koje su više varijacije na istu temu nego stvarne opcije za promjenu. Opozicione stranke koje nominalno postoje ili nemaju političku snagu da se suprotstave vladajućim strukturama, ili su i same duboko ukorijenjene u klijentelistički sistem, čime pluralizam služi kao dekoracija koja ispunjava demokratske standarde samo na površini. U takvoj političkoj igri, izazov postaje dobijanje izbora, dok se suštinski demokratski ciljevi gube u (post)tranzicijskom oportunizmu. Zabetonirane vladajuće strukture tako od zarobljenih građana u zarobljenom sistemu prikupljaju glasove putem sitnih usluga ili privremenog zapošljavanja u isto tako zarobljenim institucijama. Građani u demokratiji ne vide izlaz, već šaradu koja nikoga ne zavarava, ali dovoljno dobro ispunjava svoju svrhu – osigurava nam kao državi mjesto među “civilizovanim svijetom” i potencijalnu ulaznicu za Evropu.
I dok građani i građanke Doboja umjesto lokalnih radnih mjesta po posao i dalje odlaze u obližnji Tešanj ili Jelah, u okolnim mjestima su, također, pokazali da je nacionalni ključ bitniji od svega. U obližnjoj Gračanici je SDP (Socijaldemokratska partija), čiji je gradonačelnik Nusret Helić vladao opštinom, odnosno gradom, protekle 23 godine, izgubio svoje uporište pobjedom SDA (Stranka demokratske akcije) kandidata Sadmira Džebe. Upućeniji tvrde da se centrom grada pravio defile automobila, uz pjevanje “Da te nije Alija”, slaveći, simbolički u ime rahmetli Alije, nastavak nacionalističkih politika koja su mnoge iz Doboja potjerale put Tuzlanskog kantona – i obrnuto.
Izbori u Doboju stoga nisu izuzetak već pravilo – još jedan primjer kako u Bosni i Hercegovini, ispod retorike demokratije, opstaje politička kultura koja istinske promjene mijenja za političku stabilnost starih kadrova. Pluralizam, iako formalno prisutan, služi kao prividna potvrda demokratskog procesa u kojem birači biraju samo ono što im je već odavno odabrano. Građani su time uvučeni u beskrajni ciklus političkog oportunizma, gdje izbori ne nude nadu, nego podsjećanje da ni od sljedećeg kruga – s pravom – ne očekuju previše.
Ovdje možete pogledati kako su građani prije izbora ocijenili lokalnu vlast:
