Sa milionima eura godišnjeg prometa, drvni sektor je jedna od najprofitabilnijih industrija u Bosni i Hercegovini. No, profit uglavnom završava u džepovima političke elite. Ovo drvo se kupuje i u Nizozemskoj.
“Skoro svi ovdje u Šipovu rade u drvnom sektoru”, kaže 25-godišnja konobarica u zadimljenom kafiću. Grad u zapadnoj Bosni okružen je rijekama, borovom šumom i bukvom. “To je težak posao i loše se plaća”, dodaje ona dok priprema cappuccino. “Ako želite saznati više o drvnom sektoru, trebali biste razgovarati s našim načelnikom.” Milan Kovač, jedan od najbogatijih načelnika u BiH, upravlja sa čak četiri uspješne drvne kompanije. Suprotstavljanje njemu može imati ogromne posljedice. “Ovdje je sve politički motivisano, ništa nije pošteno” kaže.
Posljedice toga doživio je lokalni političar. “Bio sam predsjednik Skupštine opštine dok nisam počeo otvoreno govoriti o onome što se dešava u našim šumama”, kaže čovjek koji ne želi da mu se ime nađe u novinama. Intervju se odvija u stražnjem dijelu restorana: “Petnaest mjeseci sam u svađi s načelnikom.”
Ovaj političar ima i drvoprerađivačku kompaniju i, kao i svake godine, registrovao se da dobije dio drveta iz javne šumarije. “Svi su već unaprijed uplatili za drvo. No, kada je cijena drveta naglo porasla širom svijeta, načelnik je dobio gotovo svo drvo za sebe.”
Lokalni političar je dopao u nemilost vladajuće stranke/Jeanne Frank
Prema riječima drugih trgovaca drvetom u Šipovu, proces nije bio fer. Načelnik je ‘dobio’ i ono najkvalitetnije i najveću količinu drveta, iako nije ispunio sve uslove da ih dobije. Dok su Kovačeve firme imale na desetine hiljada trupaca, nekoliko firmi ostalo je bez drveta i upalo u finansijske probleme.
Novo zakonodavstvo EU
Bosanskohercegovačka drvna industrija doprinosi 56 posto bruto domaćem proizvodu (koji je 2020. godine iznosio 19,8 milijardi) i zapošljava oko 130.000 ljudi. Više od tri četvrtine drvne građe izvozi se u zemlje Evropske unije, uglavnom legalnim kanalima. U Nizozemsku je 2022. godine uvezeno drvo i proizvodi od drveta iz Bosne za oko 16 miliona eura, što je otprilike duplo više nego prije pet godina.
Prošlog juna Evropsko vijeće je odobrilo zakon kojim se od kompanija koje trguju sa EU zahtijevaju ‘lanci nabavke bez krčenja šuma’ radi bolje zaštite klime i globalnog biodiverziteta. Carinici će morati da prate trgovinu pomoću satelitskih snimaka i graničnih kontrola, uključujući i one na rubu vanjske granice EU. “To je pranje novca. To Bosnu čini siromašnijom, dok vlasnici drvnih preduzeća, koji su politički angažirani i korumpirani, postaju bogatiji“, kaže Josip Dolušić iz Uprave za indirektno oporezivanje BiH.
Ukupno 61 posto svih šuma u Bosni ima FSC certifikat, važnu oznaku kvaliteta za koju se općenito pretpostavlja da ispunjava zahtjeve za uvoz iz EU.
Primjeri navedeni u ovom članku pokazuju da oznaka za kvalitet ne garatuantuje da velike količine ilegalno posječenog drveta ulaze u Evropsku uniju iz Bosne.
Igra
Nizozemski prodavac namještaja koji ima svoju fabriku u BiH potvrđuje stanje u balkanskoj zemlji. „Imam dosta problema da pošteno radim svoj posao“, kaže vlasnik, koji želi ostati anoniman kako bi izbjegao daljnje probleme. ‘Imam pravo na određenu količinu drva, ali mi se jednostavno ne isporučuju. Osim ako ne platite dodatno. Ili se pridružiš igri ili ne dobiješ ništa.’ Zbog toga je proizvođač namještaja podnio tužbu protiv bosanskohercegovačke države. “Zapravo smo znali da je to prilično beznadežno, jer je i pravni sistem korumpiran. Mislim da smo stavljeni na dno liste.”
Vlasnik sada posluje samo sa kompanijama na slobodnom tržištu. “Ovi ljudi također često imaju veze s državnim čelnicima. Vjerovatno će i oni imati koristi od toga, što će se onda prenijeti na mene u vidu cijene. Time stvarno štete državi, jer to ne koristi ljudima koji tamo žive.”
Premještanje fabrike iz Bosne za sada nije planirano, jer je radna snaga još uvijek jeftina, a zemlja je relativno blizu. Ali proizvođač namještaja razmatra rad s drugim materijalima kako bi izbjegao korumpirani drvoprerađivački sektor.
Nejasno zakonodavstvo
Nešto više od polovine Bosne i Hercegovine čine šumska prostranstva, od čega je 80 posto državno vlasništvo. Zakonodavstvo, upravljanje šumama i kontrola uređeni su na konfuzan način: na primjer, ne postoji ministarstvo na nacionalnom nivou; šume kontrolišu regionalno podijeljeni odjeli šumskih gazdinstava. Oni sijeku stabla, odlučuju ko će dobiti drva i izrađuju planove pošumljavanja.
Drvo za ogijev/Jeanne Frank
U Bosni se ne radi o kilometrima iskrčene šume, radi se o malim područjima koji zajedno daju znatne količine drveta. Sada kada cijene drva rastu, sječa se intenzivira. Izvori u bosanskim selima govore o nelegalnoj sječi drveća, korupciji i profitu koji blatnjavim planinskim putevima uglavnom stiže u urede vladajućih stranaka.
Izbačen iz stranke
„Zbog toga što sam javno objavio dokumente, isključen sam iz stranke“, kaže političar u Šipovu, koji je nekada bio član Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika. On i drugi trgovci drvetom prijavili su zloupotrebe entiteskom tužilaštvu, ali godinu dana kasnije još nije donesena nikakava odluka.
Za to je, smatra ovaj političar, najviše zaslužna jedna moćna osoba: Milorad Dodik, autoritarni i nacionalistički predsjednik Republike Srpske i lider SNSD-a. On je pod sankcijama Sjedinjenih Država i Ujedinjenog Kraljevstva zbog ugrožavanja unutrašnjeg mira u Bosni.
Grad Šipovo se nalazi u Republici Srpskoj, većinski srpskom dijelu Bosne i Hercegovine. Šumama ovdje gazduju “Šume Republike Srpske”, entitetsko šumarsko preduzeće sa 5.000 zaposlenih najveće javno preduzeće u zemlji. Prema izvještaju nadzornog organa iz 2020. godine “Šume RS” su umiješane u pronevjeru javnog novca, prevare, korupciju, te se navodi da je rukovodstvo ovog preduzeća omogućilo nelegalnu sječu i izvoz nelegalno stečene drvne građe.
Sukob interesa
“On je lopov”, kaže naš izvor u Šipovu o direktoru proizvodnje “Šuma RS” Radenku Laketiću, koji je i član Dodikove stranke SNSD. “Naravno da vidim problem bespravne sječe”, potvrđuje i Laketić. No, prema njegovim riječima, to uglavnom rade građani, koji sakupljaju drva za ogrijev, a ne njegovo državno šumsko preduzeće. Istraživači i aktivisti smatraju da političari koriste ovaj argument kako bi izbjegli odgovornost.
Laketić također predsjedava radnom grupom Vijeća za nadzor šuma (FSC), međunarodnu oznaku kvaliteta koja kupcima garantuje da je njihovo drvo pošteno nabavljeno i da sječa ne šteti okolišu. Uprkos izvještajima o nelegalnoj sječi, korupciji i prijevari, FSC certifikat Šume RS je obnovljen u martu. Laketić ponosno pokazuje na certifikat koji krasi njegov sto. Praktično, to je sam sebi dodijelio, ali on ne vidi problem.
Kao hobotnica
“Naravno da tu postoje sukobljeni interesi”, kaže Damjan Ožegović iz Transparency International-a: “Državne kompanije su tu da dijele poslove i daju tendere svojim vezama. Također u drvnom sektoru”.
Laketićeva dvojna funkcija nije izuzetak: oko trećine poslanika u Republici Srpskoj također ima važnu funkciju u javnoj instituciji. “Ali upravo smo imali izbore, pa pričekajte godinu-dvije i vidjet ćete kako ovaj postotak naglo raste”, kaže istraživač uz kiseli smijeh. Prema Ožegovićevim riječima, široko je rasprostranjena korupcija među onima koji su na vlasti: „Oni su kao hobotnica koja ima svoje pipke svuda u društvu. Naši zakoni nisu dovoljno precizni da bi bilo šta uradili po tom pitanju.”
Istraživač sa Univerziteta u Banjoj Luci, najvećem gradu srpskog entiteta, naglašava da se veliki dio nelegalne sječe dešava na granicama entiteta i kantona. Tu nije uvijek jasno ko je odgovoran i zbog toga političari mogu upirati prstom jedni u druge. FSC-ove vanjske kontrole također ne znače ništa. “Oni se najavljuju unaprijed, naravno šumska gazdinstva tada osiguravaju da sve bude u redu.”
Krčenje šuma
Ne postoje pouzdani statistički podaci o krčenju šuma u Bosni i Hercegovini, ali procjene se kreću u milionima kubnih hektara. Nakon rata 1990-ih, mnoga područja su ostala nenaseljena, a broj stanovnika je opao za 13 posto. Kuće i poljoprivredno zemljište obrasli su grmljem i drvećem. Tako će biti i više šume. Ali to su mlade šume, a prašume sijeku šumska preduzeća. Te šume su od neprocjenjive ekološke vrijednosti jer zadržavaju više ugljen dioksida, što znači i mnogo veći biodiverzitet.
Deforestacija kod Konjica/Marjolein Koster
Nelegalne sječe su problem i u Federaciji, drugom entitetu u Bosni i Hercegovini. Svake godine se prijavi oko 2.500 nezakonitih radnji, od manjih prekršaja do većih krađa šuma koje su dio organizovanog kriminala.
Otprilike jedna petina posječenog drveta nije registrovana. “Nažalost, ne postoji jedinstveni sveobuhvatni zakon kada su u pitanju naše šume”, govori Muhamed Hodžić, glavni federalni inspektor zadužen za otkrivanje nedozvoljenih radnji. Iako u početku zauzima defanzivnu poziciju jer ne želi da njegov inspektorat dobije negativnu medijsku pažnju, na kraju priznaje da ima velikih problema.
Ovaj inspektorat je otkrio slučaj nelegalne sječe u Zavidovićima, gradu u srednjoj Bosni, gdje je prevara ostvarena kreativanom provedbom javnog tenderima. Lokalnoj drvnoj kompaniji, MR Wood, dozvoljeno je da posječe veliki komad šume po povoljnoj cijeni. Zauzvrat, kompanija je morala da deminira to područje. Procjenjuje se da u Bosni ima još desetina hiljada neeksplodiranih nagaznih mina iz rata 1990-ih. Na kraju je po povoljnoj cijeni koja je uključivala usluge deminiarnja posječeno mnogo više drveta nego je dogovoreno početnim ugovorom, ali se ispostavilo da na toj lokaciji uopće nije bilo mina.
Muhamed Hodžić: Prečesto se dešava da nema stavrnih kazni/Marjolein Koster
Dobar posao za MR Wooda, koji je od ovoga zaradio najmanje 360.000 eura. Više izvora u Zavidovićima kaže da vlasnik ima dobre veze sa političkom elitom u kantonu o kojem je riječ. Iste osobe su na čelu lokalnog odjela šumskog gazdinstva. Oni su osumnjičeni za zloupotrebu položaja. “Tužba je na čekanju.”
Hodžić pravi gest kojim bukvalno povlači ruke. “Mi nismo policajci. Mi smo inspekcija i odradili smo svoj posao.” Prečesto se dešava da nema stvarnih kazni, dijelom i zbog činjenice da ne postoji jasna zakonska regulativa. “Ne razumijem ni zašto se taj zakon ne donosi”, kaže vidno frustriran Hodžić. “Vjerovatno neki politički interes.”
Organizovane grupe povezane sa politikom
Nedavno se govorilo i o drugim slučajevima ilegalnih sječa. U Kantonu Sarajevo posječeno je 3.400 hektara drveta bez važeće ekološke studije za izgradnju luksuznih hotela i apartmana. U Bihaću, gradu u sjeverozapadnom dijelu Bosne, istraživački novinari su otkrili da je policajac zažmirio i dozvolio ilegalne pošiljke drvne građe. U zamjenu za okretanje glave njegov račun u lokalnoj piceriji godinama je bio plaćan, a trgovci drvima su ga ponekad častili i janjentinom.
Kako razgovor odmiče inspektor je sve kritičniji prema rukovodstvima javnih šumskih preduzeća i politici. “Ovo se dešava godinama. Kako da to nazovem?! Imamo male organizovane kriminalne grupe koje su dobro povezane sa politikom. Izbjegavaju kazne zahvaljujući podršci političara, a onda pjesma počinje iznova.” Hodžić to naziva ‘prećutnim aminom’ politike da se niko o tome ne izjašnjava.
Vratimo se u Šipovo gdje načelnik Kovač dobro živi od opskurne trgovine drvetom. Ipak, to ne ljuti sve građane. “Zato što imaju korist”, kaže vlasnik radnje pored zgrade Opštine. On prodaje čizme za kišu, tepsije i štapove za pecanje: “Skoro svako nešto dobije. Drva plaćaju infrastrukturu u gradu”.
Načelnik je, naprimjer, napravio asfaltni put dug 120 kilometara i izgradio bazen. “Običnim ljudima poput mene nije važno da li je to urađeno na nezakonit način. Imamo puteve i to nam je dovoljno!”
Članak je originalno objavljen na nd.nl.
Ova priča nastala je u saradnji sa bosanskohercegovačkom istraživačkom platformom Naratorium i uz podršku Journalismfund.eu.
