Ima li Breze bez rudnika?

U serijalu „Sumrak ugljenokopa“, Naratorium, uz podršku Fondacije “Heinrich Böll”, donosi reportaže iz osam rudarskih bh. gradova koji se, možda više od ostalih, suočavaju s izazovima energetske tranzicije. Šta će za njih značiti izvjesno potiskivanje uglja u idućoj deceniji, pokušali smo saznati u razgovoru s građanima i političarima, aktivistima i lobistima, rudarima i direktorima. Ovaj put nismo nigdje putovali.

Stvari su otišle dovraga, to je svima jasno. Kada smo započeli s radom na serijalu „Sumrak ugljenokopa“, pozivi za klimatsku akciju širom svijeta dominirali su u javnom prostoru. Ruska agresija na Ukrajinu promijenila je sve, pa danas, barem na našem kontinentu, preovladava narativ o energetskoj žeđi koja je ostala kada je Europa sklonila usta sa ruskog gasovoda. Čak je i Njemačka, koja je decenijama povećavala energetsku ovisnost o ruskom gasu nauštrb nuklearnih elektrana, objavila da se kratkoročno vraća uglju.

Njemački ministar za ekonomska pitanja i klimatske mjere Robert Habeck rekao je da je vraćanje elektrana na ugalj „bolno, ali je čista potreba“.

Ove mjere su na Zapadnom Balkanu dočekane s podsmijehom, ali i olakšanjem, jer ako „Njemačka može spaljivati ugalj, zašto ne bismo nastavili i mi.“

Ipak, promjene se dešavaju i u rudarskom sektoru BiH, mada su one više rezultat finansijskih problema, nego potrebe za energetskom tranzicijom prema obnovljivim izvorima energije. Promjene se odvijaju i pred našim očima, u Brezi, gradiću koji se razvio oko rudnika otvorenog 1907. godine, za vrijeme austrougarskog upravljanja Bosnom i Hercegovinom. Po rudniku i njegovom najpoznatijem radniku, heroju rada Aliji Sirotanoviću, ovo mjesto je kasnije postalo prepoznatljivo u SFRJ.

Rudnik mrkog uglja Breza, tradicionalno motor lokalnog razvoja, godinama je grcao u problemima izazvanim nesavjesnim upravljanjem, prekomjernim zapošljavanjem i gomilanjem dugovanja po raznim osnovama. Danas ovaj rudnik duguje preko 100 miliona KM raznim potraživačima, a do tačne cifre teško je doći. Direktor rudnika, DF-ov Muamer Omerhodžić, nakon više naših pokušaja da dogovorimo intervju, nije bio raspoložen za razgovor. Treba naglasiti da sadašnji direktor nije među onima koji su pravili značajne gubitke. Prvak u ovoj disciplini je član SDP-a Suad Ćosić koji je kao direktor RMU Breza od 2011. do 2015. godine napravio gubitak od 22 miliona KM. Protiv njega je vođeno i nekoliko sudskih postupaka, ali na kraju se izvukao samo sa novčanom kaznom „na ime naknade štete – viška isplaćenih sredstava po osnovu neizvršenih intervencija“. Zbog lošeg vođenja rudnika, stagnirala je i sama općina u kojoj nije bilo ulaganja u posljednjih desetak godina. Budžet općine se vrtio oko cifre od pet i po miliona.

Danas ovu firmu dobrovoljno napuštaju razni kadrovi, neki zbog odlaska na rad u inostranstvo, drugi zarad sigurnijih radnih mjesta u Brezi i okolini, tako da se može reći da je smanjenje broja radnika više rezultat unutrašnjih problema nego pritisaka iz EPBiH. Nekoliko inžinjera i rudara novi posao su pronašli u novootvorenom rudniku metala Eastern Mining u Varešu gdje su dobili bolje uslove.

Najvažniji problem radnika RMU Breza, pored sigurnosti na radu, jesu neuplaćeni doprinosi za zdravstveno i penziono osiguranje. Tek ako se ozbiljno razbolite, ova firma će uplatiti zaostatke prema Zavodu zdravstvenog osiguranja. Kada ispune zakonsku normu za penziju, zaposlenici rudnika znaju čekati i duže od godine na prvu isplatu penzije, dok poslodavac ne izmiri obaveze penzionog osiguranja.

Svake godine po smrt

Admir Selimović, član Upravnog odbora sindikalne organizacije Breza i predsjednik Skupštine Samostalnih sindikata radnika rudnika FBiH, objašnjava kako su sindikati došli do sporazuma sa zavodima zdravstvenog osiguranja.

– Imamo sporazum sa Zavodom zdravstvenog osiguranja, jer mi ne možemo cijeli iznos za osiguranje na mjesečnom nivou uplaćivati, mi smo s njima dogovorili da to uplaćujemo u ratama. I to već neko vrijeme tako funkcioniše, a sada je došlo do problema, jer je, kako smo čuli, neko novi došao na čelo zavoda, neko ko nije upoznat sa sporazumom. Kontaktirali smo ministra i on nam je kazao da će se to završiti dok se poredaju stvari, navodi sindikalista.

Stvari se do objave ovog teksta nisu poredale, a rudari su ponovo ostavljeni da lutaju administrativnim labirintom sistema zdravstvene zaštite.

Selimović navodi i postoji razlika u sistemu zdravstvenog osiguranja u Zeničko-dobojskom kantonu u odnosu na druge kantone.

– U Sarajevu kad imas uplaćeno sve je besplatno, a u ZDK i dalje dosta toga plaćaš. To je država za sebe, kaže.

Selimović smatra i da EPBiH ima nekorektan odnos prema radnicima.

– Mi im još pružamo otpor, i da nije nas, mislim da bi oni ovdje napravili robovlasnički sistem. S direktorom imamo dobru saradnju. Nemamo mi sa direktorom nikakav problem, nije da on nešto nas opstruira. Radimo i svima nam je u interesu da rudnik radi, da imamo dobre rezultate, dobre radne uslove i redovne plate. Bili smo u određenim problemima, ali smo preselili opremu sa jame Kamenice u jamu Sretno prije nekoliko dana i krenula je proizvodnja i nas sad čekaju neki lijepi dani, optimističan je sindikalist te dodaje: „Neke dvije godine mi ćemo funkcionisati bez probema, sa dobrom proizvodnjom i ispunjavanjem plana. Do tada imamamo u planu i neku drugu jamu. Po meni rudnik Breza ima finu perspektivu.“

– Povećanje plata za rudare će ih koštati oko 15-tak miliona KM, imamo li u vidu da je plata radnicima rudnika koncerna povećana za 230 KM. To je mizerno u odnosu na zaradu, navodi sindikalista, dodavši da je prošle godine na izvozu električne energije iz BiH ostvarena rekordna zarada.

Pitamo Selimovića kakav je odnos rudara prema postepenom gašenju rudnika koji je predviđen dugoročnim planom dekarbonizacije.

– Nemamo mi problem s tim. Nikome od nas nije životna želja da bude rudar. Svi bismo se voljeli baviti nečim drugim, nekim drugim poslom. Ali to će moći kad za to dođe vrijeme, kad pored rudnika budu neke tri, četiri fabrike koje će proizvoditi nešto drugo. Nemamo mi problem s tim da se prekvalifikujemo i da ne budemo više rudari, izričit je on.

Zanima nas i njegovo mišljenje o tvrdnjama koje se često iznose na račun EPBiH – da nepošteno plaća za brezanski ugalj u odnosu na njegovu energetsku vrijednost.

– Mi tu konstantno imamo problem. U pitanju su toplotne vrijednosti po kojima oni nama plaćaju ugalj. Međutim, i tu nas kradu. Ljudi koji rade na uzorcima, koji nam obaraju te vrijednosti. Evo sad ovaj ugljeni sloj koji ćemo mi kopati ima toplotnu vrijednost oko 26.000 kilodžula, a kod nas je gornja granica plaćanja EP BiH 15.000 kJ, dok je nama donja granica 10,500, a Kaknju je 7.500, ili 8.500 kJ. Ni u jednom rudniku tablica plaćanja toplotne vrijednosti nije ista. I dok Kaknju uredno plaćaju ugalj od 8.500 kJ, Brezi su dugo otpisivali sve ispod 10.500. Razumijete li vi taj apsurd?! I onda nam taj ugalj otpišu. Otkako je nova uprava došla, za dvije godine preko 40.000 tona uglja su nam otpisali, koji nam nisu platili, nisu ga ni vratili da ga mi oplemenimo pa da bude kaloričniji, nego su ga spržili pa nam onda od toga sprženog uglja prodaju pepeo koji mi koristimo za izolaciju starih prostorija, tvrdi Selimović, misleći na spaljivanje uglja u Termoelektrani Kakanj u kojoj završi preko 90 brezanskog uglja.

U ovom rudniku trenutno radi 993 radnika, što je za oko 300 manje u odnosu na prošlu godinu kada je EPBiH počela restruktuirati rudnike. Čak 317 zaposlenih su invalidi rada. U jami je između 500 i 600 ljudi. Preko osamdeset posto iskopanih količina uglja u ovom rudniku dobiva se iz jamske eksploatacije, a ostatak na obližnjem ugljenokopu. Godišnja proizvodnja iznosi oko pola miliona tona. Koliko je opasno raditi u ovom rudniku govori i sljedeća informacija koju nam daje sindikalist.

– Ja sam dole od 2013. godine, evo osamnaesta godina i u tom periodu je poginulo 18 ljudi.

Nakon što je EPBiH od nove godine podigla cijenu uglja za 20 posto, stvari su se počele malo popravljati, barem finansijski, baš kao i u Kaknju, a o čemu je Naratorium pisao u prošloj reportaži.

– Prošli mjesec možemo uzeti kao pozitivni parametar. Naša faktura je iznosila negdje oko tri miliona i dvjesto hiljada KM, a million i osamsto hiljada nam je trebalo za bruto platu. Tako bi sad trebalo biti za svaki mjesec. Ranije  smo imali i pad proizvodnje, pa nam tamo obore kalorije, pa smo dolazili u situaciju da nam faktura ne može ni bruto platu poklopiti, prisjeća se Selimović.

Rupa na rubu kantona

Kada je izabran za načelnika općine Breza na posljednjim lokalnim izborima 2020. godine, tadašnjeg SDA-ovog zastupnika u Skupštini ZDK Vedada Jusića na novoj poziciji zateklo je klupko problema. Potraživanja dugovanja, prekomjeran broj zaposlenih, posrnula javna preduzeća i pandemijska neizvjesnost bili su samo dio okrnjenog mozaika. Prije Jusića, SDA je napravila osmogodišnju pauzu vladanja Brezom. U tom periodu načelnici su bili kadrovi rudnika: od 2012. do 2016., tada nezavisni kandidat, bivši SDA-ovac Halil Tuzlić, a poslije njega do 2020. godine SBB-ov Munib Zaimović, bivši direktor RMU Breza i dugogodišnji član rukovodstva rudnika. Obojica su pokazala zavidnu razinu samovolje, rastrošnosti i kratkovidosti, zbog čega su kažnjeni već nakon prvog mandata. Nedavno je, ironiji za ljubav, Tuzlić došao na čelo brezanskog SBB-a.

Aktuelnog načelnika smo pitali kako se općina nosi sa smanjenjem broja zaposlenih u rudniku. On tvrdi da se brojka od 300 zaposlenih manje nije odrazila na privredu lokalne zajednice.

– Važno je naglasiti da pored svih drugih rudarskih sredina koje postoje u BiH, Breza je u privrednom smislu, tj. prema broju zaposlenih, najzavisnija lokalna zajednica kada govorimo o tome, jer evo 115 godina sav fokus privrednog razvoja usmjeravan je prema rudniku i svi drugi interesi su, da tako kažem, bili podređeni rudarstvu. Sada je možda za nas prebrzo sve ovo što se dešava jer nismo ranije o tome razgovarali u javnom prostoru, nije se dovoljno govorilo o ovim procesima, iako se o energetskoj tranziciji realno trebalo početi pričati prije dvadeset godina, a da ne govorimo o optimizaciji poslovanja i ljudskih resursa unutar rudnika, jer već možda krajem dvadesetog stoljeća je bilo evidentno da RMU Breza u odnosu na broj zaposlenih nije ekonomski održiv. Već se tada vidjelo da rudnik svjesno pravi određene gubitke. Veći interes je tada išao prema elektroenergetskoj stabilnosti, prema socijalnom miru, odnosno zapošljavanju većeg broja naših građana i evo mi smo do ove godine jednu trećinu radno sposobnog stanovništva imali zaposlene u rudniku. Možda je olako s moje strane označiti ovaj proces kao bezbolan, ali ja ga vidim tako, s obzirom da se smanjenje zaposlenog broja ljudi od 300 nije odrazio na privredu lokalne zajednice, tvrdi Jusić.

U međuvremenu je u Brezi otvorena jedna fabrika za obradu drveta, neki Brezani su zahvaljujući blizini Sarajeva, Ilijaša i Visokog posao pronašli u ovim sredinama, dok je dio njih otišao u inostranstvo. Jusić se osvrnuo i na drugu stranu priče da „rudnik hrani Brezu“.

– Mnogi koji su napustili rudnik našli su vrlo lahko posao u drugim fabrikama, štaviše, nama u određenom smislu, pored svih benefita i zasluga koje ima rudnik, u smislu zapošljavanja i egzistencije mnogih porodica, kao lokalnoj zajednici predstavlja i teret zbog neisplaćivanja poreza i doprinosa na zdravstvo, penziono i tako dalje, a pored toga i poreza na dohodak. Mi evo od trećine naših uposlenih građana nemamo redovni zakonski prihod u budžet, to je prihod na dohodak na plaću rudnika, ne ostvarujemo ni prihod na osnovu komunalne naknade koju je rudnik kao privredni subjekt dužan plaćati prema lokalnoj zajednici, a za 115 godina postojanja RMU Breza nikada nije platio ni jednu KM koncesione naknade za eksploatisanje rude sa područja općine Breza.

Za vrijeme mandata Halila Tuzlića Općina je tužila Elektroprivredu BiH, odnosno zavisno društvo RMU Breza zbog neisplaćivanja koncesionih naknada, ali je tužba odbačena. Primjera radi, Gacko koje zvanično ima skoro 5.000 stanovnika manje od Breze, zahvaljujući naknadama za rudnik i termoelektranu ima skoro tri puta veći budžet od Breze. Kakanj je, kao što smo pisali u prošloj reportaži ovog serijala, uspio preko Ministarstva privrede ZDK dobiti koncesioni ugovor s rudnikom. Nakon što je to isto pokušala administracija aktuelnog načelnika Breze, pojavili su se novi problemi.

– Već prošle godine sam insistirao na pregovorima s upravom rudnika, predstavnicima EPBiH i Vlade FBiH da se to pitanje otvori i riješi, na način kako je to riješila općina Kakanj. Međutim, naišli smo na određene probleme, kada smo otišli do kantonalnog ministarstva za privredu, dobili smo informacije da ministarstvo iz razloga što rudno polje RMU Breza prelazi na općinu Ilijaš i grad Visoko, nije u mogućnosti provesti proceduru, za proceduru u takvim situacijama odgovorna je Komisija pri Vladi FBiH koja ili ne radi ili se nije formirala. Mi još uvijek nemamo adekvatan odgovor s te strane, objašnjava načelnik.

Jusić tvrdi da će, ako pregovori o ovom problemu ne urode plodom, pravdu potražiti kroz sudsku instancu.

– To je značajan prihod i sigurno na godišnjem nivou, ako zbrojimo porez na dohodak uposlenika, koncesione naknade na proizvedene tone uglja i komunalnu naknadu, iznos je veći od 500.000 KM, jer evo budžet koji sada imamo, negdje oko 5.5 miliona KM, dovoljno je da servisiramo redovne potrebe i da nešto ostane za neki manji razvoj. Sa tim dodatnim prihodima, taj razvoj, u ekonomskom smislu, sigurno bi se intenzivirao. Mi bismo mogli mnogo brže da uredimo infrastrukturu, prije svega u poslovnim zonama, gdje bismo pripremili adekvatan prostor za buduće investitore koji bi bili značajna tačka u provođenju energetske tranzicije, dovođenjem čišćih, perspektivnijih, sigurnijih industrija. Radnici koji bi željeli da napuste rudnik, odnosno koji bi postali višak, mogli bi da se zaposle u drugim industrijama, koje su perspektivnije i bolje za okoliš i sigurnije za sam rad i život uposlenika tih industrija.

U razgovoru s građanima Breze često možete čuti stav da „viši nivoi vlasti preskaču općinu kao malu i nezanimljivu.“ Za godinu i po Jusićevog mandata u posjetu Općini su dolazili, nakon duže vremena, predsjednik stranke SDA Bakir Izetbegović i federalni premijer Fadil Novalić. Izetbegović se ranije znao pohvaliti kako je „SDA dobila najmlađeg načelnika u državi“, izbor Jusića su vidjeli kao šansu za popravak imidža korumpirane stranke sa starim kadrovima. I kao utjehu za gubitak Sarajeva. Građani Breze za sada ne vide neke rezultate tih posjeta. Pitamo Jusića o čemu se razgovaralo tokom ovih posjeta.

– Ono što je učinjeno dosad, a bilo je o tome govora na sastanku sa premijerom Novalićem, jeste da je reorganizacija rudnika, koja je u samom početku od EPBiH bila zamišljena kao jedna cjelina koja se istim mjerilima odražavala prema svim sredinama koje imaju rudnike, jeste da je ta strategija raščlanjena, da se pravi posebna strategija za svaki rudnik pojedinačno i za svaku lokalnu zajednicu pojedinačno, jer nije naprimjer ista ovisnost grada Zenice o rudniku Zenica i općine Breza o našem rudniku. Razgovarali smo i s predstavnicima Porezne uprave FBiH i sa premijerom u kontekstu obaveze plaćanja redovnih prihoda i tu smo dobili obećanje. Za sada nemamo realizaciju samih tih mjera i obećanih aktivnosti. Ja zaista učekujem da bi se do kraja godine moglo krenuti u tu priču, s obzirom da su najave iz našeg rudnika da će krenuti u eksploataciju rudnog polja koje je perspektivno, koje podrazumijeva kvalitetan i kaloričan ugalj, gdje bi se ostvarivali puno veći prihodi, a već su uveliko smanjeni troškovi, a i dan danas traje optimizacija troškova unutar RMU Breza, što dovodi do situacije da bi mogao rudnik početi uplaćivati sve redovne obaveze prema uposlenicima, ali i prema lokalnoj zajednici.

S Novalićem su razgovarali i o mogućnosti gasifikacije općine Breza, kaže Jusić.

– Obzirom da gasovod koji prolazi kroz Podlugove, to je nedaleko od općine Breza, nekih tri-četiri kilometra i s obzirom da smo se u ranijem periodu, barem institucionalno i u nekoliko domaćinstava, oslanjali na toplotnu energiju iz RMU Breza, tu od prošle godine stagniramo, nemamo mogućnosti da taj sistem funkcioniše i nema perspektive tog sistema. Premijer je obećao da ćemo ove godine pristupiti izradi idejnog rješenja glavnog projekta, a u narednim godinama i samoj investiciji glavnog voda kroz općinu Breza, gdje bi mi kasnije nastavili priključke za određene institucije, a kasnije i za domaćinstva i sva ostala naselja, znači širili bi sistem shodno mogućnostima, zahtjevima i potražnji građana. To je bio neki okvirni dogovor s Vladom FBiH, prenosi načelnik detalje sastanka.

Opcija gasifikacije se razmatrala i ranije, ali uvijek je ostajala samo maštarija. Računajući na trenutni kontekst, europsko odbacivanje ruskog gasa zbog ruske agresije na Ukrajinu i stalni rast cijene plina, autori ovog članka ovu opciju vide kao neizglednu.

Novalić je obećao još nešto.

– Moram naglasiti da je premijer obećao i grant sredstva za uređenje naše, za sada jedine, poslovne zone, poslovne zone Šaš za koju smo na prethodnoj sjednici Vijeća izglasali i donijeli nacrt zoning plana. Nakon 60 dana javne rasprave mi ćemo pristupiti samom prijedlogu zoning plana, što znači da će to područje biti definisano u svakom smislu potrebne infrastrukture. Već sada imamo investitora koji je otkupio zemljište, negdje oko 50 dunuma, a koji krajem iduće godine planira pokrenuti proizvodnju. Ove godine će vršiti pripremne radove, na proljeće je planirano izgradnje hale. Radi se o fabrici stilskog namještaja. Takva fabrika već postoji u Prnjavoru i zapošljava 450 ljudi. Takva industrija je poželjna na našem području i sigurno će rasteretiti i sam rudnik, otkriva nam prvi čovjek Breze.

Ćumur ima, al’ hladna zima

Vratimo se problemu grijanja. Obrazovne institucije, Dom zdravlja Breza, gradska biblioteka i općinske institucije su se posljednjih dvadesetak godina grijale toplovodom koji je zagrijavao rudnički kotao. Međutim, taj zastarjeli kotao često se kvario, a postignute temperature nikad nisu bile optimalne. Prema našim saznanjima, kompaniji iz Srbije koja je servisirala kotao, RMU Breza nikad nije uplatio punu dogovorenu cijenu, pa su prilikom idućih servisiranja angažovali domaću kompaniju koja nije dobro uradila posao. Problem je eskalirao protekle zime kada su roditelji đaka organizovali proteste pred općinom, jer su djeca trpila zbog hladnih učionica i skraćenih časova. Načelnik tvrdi da je sada problem grijanja riješen.

– Nakon 20 godina ponavljanja jedne te iste priče u školama, u zgradama općine, komunalnog, Centra za socijalni rad, biblioteke, itd., mi smo uz pomoć Ministarstva za obrazovanje ZDK, prije svega, za sve škole obezbijedili vlastite interne kotlove i u toku je implementacija posljednjeg kotla, odnosno mješovite srednje škole i gimnazije. Radi se o kotlovima koji su dvokomponentni, koji mogu funkcionisati na pelet i sitni ugalj. Problem grijanja je dobrim dijelom riješen – unutar zgrade Centra  za Socijalni rad,  biblioteke, zgrade Općine smo riješli putem inventera za klimu, narednih godina ćemo se grijati električnom energijom. To je za manje zgrade institucija bilo najbolje rješenje, a za zgrade škola kotlovi na pelet, odnosno ugalj. Pored toga, škola u Mahali je ove godine i energetski utopljena. Narednih dana očekujemo početak istih radova na zgradi mješovite srednje škole, odnosno gimnazije, što znači da će sve škole u Brezi biti toplificirane. Nadam se da će škole, pored mogućnosti korištenja sitnog uglja, ipak koristiti pelet, što je jedan iskorak u smanjenju zagađenja.

Ćamil Buljetović, vijećnik DF-a u Općinskom vijeću i profesor historije u Gimnaziji „Muhsin Rizvić“, smatra da ovo rješenje nije zadovoljavajuće. Jedini vijećnik koji javno kritikuje trenutnu vlast smatra da će ova rješenja izazvati samo nove probleme.

– Načelnik ima često običaj da prosipa demagoške priče građanima, ne znam što mu to treba. Ovo rješenje koje on smatra optimalnim je za mene problematično iz više razloga. Nekad je Breza krenula putem rješavanja pitanja grijanja izmještanjem svih zagađivača na lokalitet rudnika i imali smo jednu investiciju koja je bila donacija, nekoliko miliona maraka. Taj toplovod koji je doveden je bio rješenje da se dalje radi na njemu. Međutim, ne. Taj toplovod je priključen na rudnički kotao koji je bio star već u to vrijeme, prije više od 20 godina i trebalo je ići, po mom mišljenju, a ja nisam stručnjak, na izmještanje kotla i da se cijela općina grije s jednog mjesta. To je bilo idealno rješenje.  Ovo što smo dobili je da ćemo imati više zagađivača, jer svaka institucija će imati svoje ložište, a i ovo stanje sa peletom koji je poskupio, mi pamtimo vrijeme kad je tona bila 250 KM, a sad je skoro 700 KM. Šta smo dobili? Veće troškove. Vrlo brzo će se pokazati da je ovo problematično rješenje. Imali smo toplovod u koji su uloženi milioni i on će sad vjerovatno propasti, mišljenja je Buljetović.

Profesor upozorava da se u ovoj općini uopće ne mjeri kakvoća zraka, te da se problem zagađenja gura pod tepih.

– Ova kotlina je specifična, jer se u njoj zadržava zagađenje zimi. Ja sam na vijeću postavio pitanje mjerenja kakvoće zraka. Nikad nisam dobio odgovor. I u prošlom sazivu sam pitao i znate šta su vlasti radile i kako se odnose? Oni su u šestom mjesecu 2018. godine mjerili kakvoću zraka u Brezi. Ja sam postavio pitanje u novembru prošle godine, dobio sam odgovor da će se to raditi u februaru, jer institut iz Zenice ima raspored prema kojem radi, međutim, nisam nikad dobio informaciju i nije bilo mjerenja koliko ja znam. Mi uopšte ne znamo kakav zrak dišemo.

Ali možemo pretpostaviti, s obzirom na mjerenja u obližnjem Visokom i Ilijašu, čije mjerne stanice otkrivaju sav užas života zimi u sarajevsko-zeničkoj kotlini.

Buljetovića smo pitali da ocijeni trenutnu lokalnu vlast.

– Lokalna vlast se čitavo vrijeme bavi sobom, bavi se unutrašnjim problemima, bavi se nedostatkom sredstava u budžetu i ne bavi se jednom problematikom koja je očigledna i koja mene najviše nervira i kao vijećnika i kao građanina i kao čovjeka, a to je da je naš grad na marginama i kantona i Federacije, rekao bih. Zamislite da vi imate glavni grad kantona koji nema ni autobuske linije prema Brezi i Varešu. Prema tome, taj odnos je jako težak i građani ovdje ne osjećaju ništa prema Zenici, mi smo uvijek pripadali Sarajevu. Međutim, ta vještačka podjela koja je napravljena je danas teret građanima, da ne iznosim sve te probleme, a iznijeću samo najvažniji, a to je liječenje. Mene srce zaboli kad čujem da neko leži u Tešnju, jer znam koliko treba čovjeku da ode u posjetu u Tešanj, a na Podhrastove možeš s biciklom otići u posjetu, karikira profesor da pokaže poentu.

On tvrdi da je političko pozicioniranje novoj vlasti ispred interesa građana.

– Evo ova nova garnitura, koja sebe zove novom, čini mi se da isto radi, da pojedinci traže sebe, traže svoje pozicije na većim nivoima vlasti i neće da se zamjeraju kantonalnim odborima SDA ili bilo koje druge političke stranke koja je na vlasti.

Pitamo ga kako ocijenjuje trenutnu situaciju u rudniku i kako se ona odražava na općinu.

–  Godinama je, rekao bih, prisutan jedan maćehinski odnos, a i unutrašnja organizacija samog rudnika je problematična. Ti direktori i nadzorni odbori koji su bili nisu vodili računa o osnovnim stvarima.  Neuplaćivanje poreza odrazi se i na lokalnu zajednicu, ona nema neke velike fajde od rudnika, kao što je nekad bilo. Znate za onu floskulu, a to je tačno, u ovom gradu sve što je napravljeno napravio je rudnik, od škole u kojoj ja radim gdje i sad tabla ima da je škola podignuta sredstvima rudara 1968. godine. Rudnik nije izgrađivao samo Brezu, nego i Sarajevo i Beograd, kad se brezanski ugalj vozio širom Jugoslavije, kad je to bio osnovni energent za grijanje. Danas imamo taj jedan težak problem s rudnikom i ja čak ne vjerujem da će on preživjeti do 2028. godine, pesimističan je Buljetović.

Čista energija koju niko neće

Dok se tragalo za rješenjem problema grijanja, sve vrijeme je u Brezi postojao resurs koji je je uporno i sistematično previđan. Taj resurs se nalazi samo kilometar i po od jezgra općine, uzvodno uz rijeku Stavnju. Doktor geologije, profesor na Univerzitetu u Travniku i zaposlenik Općine Nermin Ćosić, tvrdi da rješenje imamo pred nosom.

– Breza je jedno od rijetkih mjesta koje ima sreću da njemu postoji ležište geotermalne eneregije. Radi se o izvoru Sedra koje je udaljeno oko kilometar i po od središta grada i radi se o arteškom izlivu gdje ne treba pumpa, nego voda prirodno izlazi na površinu. Arteška izvorišta su relativno rijetka pojava, naročito na našim područjima, međutim, Breza ima sreću da je ovdje došlo do subdukcije, do ukrštanja više rasjednih zona i na području Sedre je došlo do prodora te arteške vode. Radi se o izlivu 32 litra po sekundi, temperature preko 20 stepeni celzijusa. Ta voda se trenutno ne upotrebljava ni za što, objašnjava nam Ćosić dok pokazuje studije o ovom izvoru koje su rađene još prije 40 godina.

Površinska voda sa ovog izvora je godinama korištena za napajanje brezanskog bazena koji već nekoliko godina ne radi. Poslije rata bazenom su upravljali razni lokalni subjekti koji nisu mogli renovirati infrastrukturu. Kako je objekt godinama propadao, općinsko urbanističko odjeljenje je bazen okarakterisalo kao ruševan i nebezbijedan za rad.  Kupalište olimpijskih dimenzija već nekoliko godina ne radi. Općina je ove godine objavila javni poziv za zakup sportsko-rekreativnog centra Ada, ali na njega se niko nije odazvao.

– Dok je radio bazen upotrebljavao se jedan dio te vode, a najveći dio faktički ide u rijeku Stavnju koja protiče neposredno uz samo ležište, navodi Ćosić, napominjući da se na površinu, zapravo, izlivaju tri različita izvora, a da se na dubini od 220 metara nalazi izvor sa temperaturom koja ide i preko 30 stepeni celzijusa. On se miješa sa druga dva izvora i zato je površinska voda rashlađena. Ali čak i sa takvom temperaturom od 20 stepeni mogućnosti su ogromne. Ovaj potencijal bi se barem mogao iskoristiti za zagrijavanje plastenika i ribnjaka, uz minimalna ulaganja u infrastrukturu.

– Pošto sam radio u Ministarstvu privrede ZDK, išao sam s delegacijom ZDK u Mađarsku i tamo smo obišli tri grada i vidjeli za šta oni koriste geotermalnu energiju. Faktički je samo trebalo prepisati to što oni dobivaju u naše uslove. Kod nas je specifičnost da se radi o subdukciji, odnosno ukrštanju tri rasjeda. U Mađara je nešto drugo, oni imaju sedimente tzv. ponta, panona, koji je trebalo probušiti, dakle, njihove bušotine su oko dva i po kilometra i svaka bušotina izuzetno je skupa. Mi imamo tu prednost da ne trebamo duboka bušenja, naša bušenja su maksimalno do 220 metara, tvrdi Ćosić čiji projekat istraživanja ovog geotermalnog izvora je dobio podršku od Vlade ZDK 2019. godine.

Tada je Ministarstvo za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu ZDK odredilo 73.000 KM namjenskih sredstava za istraživanje Sedre. Prvi dio istraživanja je uradio Centar tehničkih usluga IPKIN d.o.o. iz Bijeljine 2020. godine. Ova firma u vlasništvu bivšeg profesora na Rudarskom fakultetu u Tuzli Živojina Arsenovića, potvrdila je rezultate ranijih istraživanja i, laički rečeno, odredila tačke gdje su potrebna bušenja za drugu fazu istraživanja. Ali druga faza se nikada nije desila jer bivši načelnik Munib Zaimović nikada nije isplatio punu sumu usluga CTU IPKIN. Pozvali smo ovu firmu i javio nam se profesor Arsenović lično, potvrdivši da mu je Općina Breza isplatila samo 5.000 KM od ugovorenih 22.000 KM. Veseli osamdesetogodišnjak nije pokazao ogorčenost prema Brezi zbog ovog duga, nego je insistirao na povoljnim rezultatima istraživanja koja je predvodio. Profesor obrazlaže da se u projekt korištenja geotermalne energije sa ove lokacije može krenuti već na osnovu prvih istraživanja, ali da prvo odobrenje mora dati Federalni zavod za geologiju. S obzirom da je 68.000 KM namjenskih sredstava nestalo u bespućima budžeta u zadnjoj godini mandata Zaimovića, priča o korištenju ovog izvora je zamrla. Ova informacija je ujedno i poziv za pravosuđe da istraže gdje je „nestao“ novac.

Ćosić navodi da su neke firme već nudile da urade toplovod po principu javno-privatnog partnerstva, ali da u Brezi, iz nekog razloga, i dalje vlada skepsa prema ovom potencijalu. Prije svega, kaže on, ta skepsa dolazi iz rudničkog miljea.

–  Mislim da je samo naš mentalitet u pitanju. Pusti me se da uradim nešto i onda se sve stiša. Kada deset puta pokušavate nešto i ne ide vam, pomislite „Jesam li ja lud?“, rezignirano se pita geolog.

Smeće naše svagdašnje

Pored silnih muka s kojima se suočava ova mala zajednica, jedan od najuočljivijih je problem sa zagađenjem. Na području općine se nalazi više divljih deponija. Obale rijeke Stavnje su nakrcane otpadom, a u ovom mjestu je sasvim normalno da smeće bacate u rijeku, da klaonica Hodžić, koja se nalazi u naseljenom mjestu neposredno uz rijeku svakodnevno izbacuje animalni otpad u nju ili da firma Ame d.o.o. na području općine posjeduje dvije farme tovnih pilića, od kojih se jedna nalazi također neposredno uz rijeku Stavnju, a druga u gusto naseljenom mjestu Potkraj.

 

Anomalije su ovdje normalne. Najveća divlja deponija na području općine nalazi se blizu granice sa općinom Vareš i, čudna li čuda, smještena je uz rijeku Stavnju i regionalni put. Samo nekoliko desetina metara od ove deponije nalazi se ribarski dom. Nastala je kao rezultat nagomilanih problema u Javnom preduzeću „Komunalno“ Breza koje je prije nekoliko godina izabralo ovu lokaciju kao privremeno odlagalište. Visoki troškovi odvoza smeća na Regionalnu deponiju Mošćanica Zenica, nevolje s mehanizacijom i prekomilionska dugovanja „natjerali“ su Komunalno da izabere ovu nesretnu lokaciju. Važno je istaći da je ovo javno preduzeće godinama radilo protiv sebe, sklapajući štetne ugovore sa lokalnim privrednim subjektima i ne naplaćujući dugovanja od povlaštenih korisnika. Tako je privremena deponija postala stalna. Ponekad, kažu nam lokalni stanovnici koji svakodnevno putuju u Vareš, deponija se toliko napuni da smeće počne prelijevati na cestu. Pitamo načelnika šta je učinio da se ovaj problem riješi.

– Svakako to nije prostor koji se treba koristiti za deponovanje otpada i zbog blizine rijeke i regionalnog puta i šume. Nekada, prije mog dolaska na mjesto načelnika, to je područje okarakterisano kao tako, vjerovatno je u samom startu zamišljeno kao pretovarna stanica gdje se otpad ne bi zadržavao preko 48 sati, ali s obzirom na tromost našeg preduzeća koje je u krizi iz razloga što prethodnih pet-šest godina nisu uplaćivani porezi i doprinosi, danas je akumuliralo višemilionska dugovanja prema Poreznoj upravi, gdje Porezna uprava već u jednom trenutku blokira račun preduzeća, preduzeće vrlo teško izlazi iz krize, sa zastarjelom mehanizacijom, sa neorganizovanim ljudskim resursima i vrlo teško se izboriti sa ovim problemima o kojim govorim, među kojima je i nelegalna divlja deponija Nedići. Moj interes je da se ona u što kraćem roku, a nadam se i do kraja ove godine, izmjesti s tog područja na način da ćemo zajedno sa Fondom za zaštitu okoliša i uz sredstva iz budžeta općine Breza izvršiti nabavku jednog ili dva dodatna kamiona koji bi se stavili u interes odvoza tog otpada, obećava načelnik Jusić.

On navodi da se otpad sa područja općine danas odvozi na deponiju za odlaganje otpada u Istočnom Trnovu koja po povoljnijim uslovima prihvata otpad, za razliku od regionalne deponije Moščanica gdje je skoro 10 puta veći trošak za dovoz jednog kamiona otpada

– Evo već u mjesec dana se jedan te isti kamion kvari, imamo ogromne probleme s mehanizacijom i opet kažem s ljudskim resursima. Komunalno preduzeće u Brezi ostvaruje prihod, sada ću malo pojednostaviti, ali otprilike oko 150.000 KM mjesečno, a ima trošak od 200.000 KM, što znači da će se svakako morati opredijeliti za određeni pravac. Mislim da ćemo do kraja mjeseca imati tematsku sjednicu po pitanju javnog komunalnog preduzeća, jedno od rješenja je kontrolisani stečajni postupak u cilju ozdravljenja preduzeća, a drugo je optimizacija troškova kroz sistematizaciju radnih mjesta i neke druge procese koji su stvarali gubitke u samom preduzeću. Vizija je da se u narednim godinama obezbijedi jedan komad zemlje za bazu komunalnog preduzeća zajedno sa mini reciklažnim dvorištem i jednom pretovarnom stanicom, gdje bi selekcijom reciklažnog otpada smanjili količine otpada koje se voze na deponiju i uštedili time, a sigurno da može predstavljati i neki dodatni prihod prema firmama koje se bave reciklažom, kaže on.

Dodaje da je već u fazi realizacije izgradnja zelenih otoka na području općine.

– Ove godine izgrađujemo deset takvih otoka koji podrazumijevaju betonske podloge sa nadsteršnicama, sa četiri različite vrste kontejnera. Projekat se realizuje sa Vladom ZDK i Ministarstvom za prostorno uređenje, košta oko 100.000 KM  i to je prva faza onoga o čemu sam maločas govorio glede educiranja i selektivnog prikupljanja otpada.

Jedna od divljih deponija nalazi se na bivšem ugljenokopu na Gornjoj Brezi. Ova lokacija je određena za izgradnju solarne elektrane. Projekt vodi EP BiH, kreditnim sredstvima Europske banke za obnovu i razvoj.

Jusić navodi da je u posljednjem razgovoru sa ljudima iz EP BiH dobio informaciju da bi tender za javnu nabavku materijala za izgradnju elektrane trebao biti raspisan u roku od mjesec dana, te da bi, ako se sve bude odvijalo kako mu je rečeno, ona trebala do kraja godine biti na mreži. Elektrana bi trebala biti snage između 10-20 megavata.

– Značajno je da će se to područje površinskog kopa urediti i da će postati funkcionalno. Ono što sam ja kao načelnik zahtijevao, molio, ljude iz EPBIH jeste da firma koja će proizvoditi energiju bude registrovana na području opštine Breza, jer jedino na taj način će naša zajednica imati korist od te solarne elektrane. U drugom slučaju mi nećemo imati neke koristi, jer taj posao ne zahtijeva veliki broj uposlenika. Očekujemo da će ispuniti naše molbe, želje i zahtjeve i svakako očekujemo od EPBiH da će uložiti i u infrastrukturu oko solarne elektrane, u pristupne puteve itd., nada se načelnik.

Na vrh brda gori vrba

Odlučili smo za kraj posjetiti i lokalni ugljenokop, koji je do prije nekoliko godina služio i kao divlja deponija. Aktivisti iz okolnih sela uspjeli su natjerati Općinu da prestane sa takvim aktivnostima. Na kopu nas je dočekao zaposlenik rudnika Ajdin Duranović. Ljubazno nam je dozvolio da pristupimo i pogledamo sve što nas zanima. Duranović je, kako nam kaže dok se šetamo na suncu po sprženoj zemlji na kojoj su prošle godine zasađene „energetske vrbe“, dvadeset godina radnog vijeka proveo u jami gdje je preživio nekoliko nesreća. Sada na kopu radi kao čuvar. Siromašni ljudi iz okolnih sela i dan danas dolaze na kop da sakupljaju ugalj.

– Nije problem što oni nose taj ugalj, nisu to neke količine. Niko to ne radi što voli. Ali je izuzetno opasno silaziti u ove rupe i ranije je bilo dosta nesreća, objašnjava on.

Prostor kopa na kojem se više ne vrše iskopavanja rudnik sada pokušava rekultivirati. Tako je prošle godine na površini od jednog hektara EPBiH, uz podršku američke kompanije E3 International i Austrijske agencije za razvoj, zasadila sadnice tzv. energetske vrbe, kultivara vrste Salix viminalis, što je nama, zapravo, poznato kao košaračka vrba, vrsta koja je rasprostranjena širom Euroazije. S obzirom da je prirodni habitus ove biljke pored vode, na površini kopa, gdje ljeti doslovno prži i sa neba i iz zemlje, njen rast je uslovljen stalnim zalijevanjem.

– Evo jučer su zalijevali, njoj treba 25 litara vode dnevno, kaže nam Duranović dok pokazuje tragove cisterne između kržljavih sadnica.

Ponekad se ugalj pomiješan sa jalovinom ispod površine tla zapali, što se desilo i nedavno, pa je dio sadnica stradao. Iako je na zvaničnom predstavljanju ovog projekta on okarakterisan kao „perspektivan i profitabilan“, očigledno je da se radi o greenwashingu. Ako ništa, može se pohvaliti dobra namjera da se kop rekultivira.

Duranović nas vodi da nam za kraj pokaže rupu gdje se trenutno vrši eksploatacija. Prati nas vrelo sunce odozgo i miris odgarajućeg uglja odozdo. Brzo fotografišemo šta stignemo i žurno se vraćamo do automobila. Naš sagovornik se sklanja do improviziranog objekta koji mu je jedina zaštita od monotonije sunca.