Kada je krenulo, kuće je nosilo kao papir

Na ulazu u Buturovć polje, mjesto kod kojeg se dvadesetak kilometara nizvodno od Konjica Neretvica ulijeva u Jablaničko jezero, cesta izgleda kao šumski put. Blato je suho, pa se podižu oblaci prašine. Stajemo na prvom proširenju i obuvamo čizme. S desne strane su kuće koje su preživjele katastrofu, a iza njih je talog blata, srušena stabla i skoro neprepoznatljive olupine automobila. Tu još protiče vodena bujica. Vozimo dalje asfaltom nekoliko stotina metara i dolazimo na raskisnicu s koje ne vidimo razmjere katastrofe. Pošto primjećujemo grupice ljudi izlazimo iz automobila. Prilazi nam policajac koji nam, nakon što smo se predstavili, objašnjava gdje da parkiramo i kuda se može proći do mjesta s kojeg je zbrisno desetak kuća. 

“On je izgubio kuću”, govori nam policajac pokazujući nam na čovjeka koji stoji nekoliko metra od nas. 

 

Kako je nestala kuća

Zajedno se upućujemo ka mjestu na kojem je nekada bila njegova kuća. Talozi zemlje, kamenja, ploča, drveća, olupine su naizgled nasumično razbacani posvuda.

“Kuća je bila ovdje, tačno gdje je voda. To je počelo oko pola jedan, ali vidim ja ne šali se, stvarno ne šali se. Već je ona počela udarati u most. Pokupim ženu i djecu ovdje, kod ovoga komšije, u ovu ovdje kuću, koja je strušena, kod ovoga komšije. Ovaj mi je mali, kod ovog drugog komšije bio. A ja smo i žena moja, od komšije mi dvoje djece i moj mlađi sin bili u ovoj kući zelenoj. Nema, sve jače i jače. Ja gledam svoju kuću s balkona ovog, udara u nju voda. Provali garažu. Nije deset minuta prošlo, ništa nema, znači, ne vidi se kuća. Kasnije je krenulo, samo kuće idu, isto papir. Nosilo je odozgo auta, limove, drveća, stoku”, živa su sjećanja Bećira Hakalović na tu kobnu noć. 

U deset minuta je, nastavlja, sve nestalo. Izgubio je sve osim familije. Troje njegovih komšija smrtno je stadalo, za dvije osobe se još traga. 

“Deset kuća je potpuno uništeno”, kaže Hakalović. “Mi smo se ovdje bili sklonili, misleći da neće od ove kuće. Ovdje je bujica išla, sve je nosila do drva. Vidim ja da nema, nema, moramo se spašavati, ne znamo šta ću. Sreća, komšija odavde preleti i ovaj drugi. Da nisu oni došli, vjerujte, nas ne bi bilo, nikoga ovdje, sigurno, garantujem”. 

U daljini vidimo bager i nekoliko radnika koji pretražuju područje za koje je teško zamisliti da su na njemu nekada bile kuće.

Prolazimo pored kuća koje su ostale nedirnute kako bismo iz drugog ugla pogledali mjesto koje je zbrisala vodena bujica. Ispred kuća koje graniče sa ovim područjem, žena lopatom kupi blato, isto radi i njen komšija preko puta. Nije raspoložena da govori u kameru, no njena komšinica koja hoda uz pomoć štake nam prilazi. 

 

“U kući si ostavila nepokretnog muža…”

“Treba da se zna da si u kući ostavila nepokretnog muža i došla da provjeriš kako sam ja”, govori mještanka Buturović Polja Ramiza Uštović obračajući se komšinici.

Stravičnu je noć presjedila u mraku, bez struje i u neizvjesnosti. Sreća je, kaže, što voda nije došla do njene kuće. 

“Spavala sam i nisam znala šta se događa. I ne bih ni znala, i moglo me je odnijeti ko i ovu ženu, komšije što je odnijelo na spavanju, da me komšinica nije došla probuditi”, govori sa zahvalnošću Uštović. 

Brojne spasilačke ekipe, poput Civilne zaščite republike Slovenije tragaju za nestalima. Vođa tima Civilne zaščite Republike Slovenije Aleš Cedilnik kaže da je 46 ljudi sa 15 vozila raspoređeno na poplavama zahvaćenim područjima u BiH. 

“U Buturović polju nas je danas ukupno 20 ljudi sa četiri tražilačka psa. Pretražujemo jedan dio ove struge gdje je bila velika šteta i gdje su praktično uništene kuće i pretražujemo ovo područje sa psima da eventualno pronađemo neke žrtve”, objašnjava Cedilnik.

Devastacija je izuzetna i situacija je, kaže, vrlo složena. 

“Ova količna koja je pala, kako mi je rečeno oko 360 millitara na kvadratni metar, to je izuzetna količna vode, koju je teško u kratom času odvoditi. Posljedice su takve kakve jesu, ali generalno pak treba imati u vidu da se ne gradi tamo gdje je opasno i gdje se može rijeka širiti”, upozorava Cedilnik.

Bahrudin Bandić iz Gorske službe spašavanja Konjic u Buturović Polju također pomaže u potrazi za nestalima. 

“Kada smo pregledali područje, raspoređeni smo u Donju Jablanicu. Dole smo zatekli stanje… znate kakvo. Sigurno ste vidjeli svi. Teško je, jer je ovo područje ovdje, dolazim iz Konjica, područje pred našim vratima. Puno je bliskih prijatelja i rodbine koji zovu da nas pitaju da li smo vidjeli ovog ili onog. I onda je teško reći kad zatekneš neku kuću ako te neko pitao, a vidiš da te kuće više nema, i šta da ti nekome kažeš jer si svjestan šta je bilo sa ljudima koji su bili unutra”, priča Bandić. 

Pokraj ruševina u razgovoru smo zatekli Branimira Borovčanina, paroha konjičkog i Senahida-ef. Zukana, imama džemata Buturović Polje. U srdačnom susretu pružili su podršku jedan drugome i naglasili važnost zajedništva u ovim teškim okolnostima. 

Moja kuća je 500 metara dalje, naglasio je ef. Zukan koji je, kako kaže, došao da pomogne komšijama, da dijeli pakete pomoći. Bio je kući za vrijeme katastrofe. 

“Konkretno kod mene je tutnjulo sve po zemlji. Tu je bio i zemljotresi –  ti bi rekao da se zemlja otvorila, toliko je se tutnjalo po zemlji, kazao nam je efendija Zukan. 

Kuća pored koje se nalazimo prepolovljena je, a stanari su se, nasreću u zadnji čas uspjeli spasiti.  

“Da nisu reagovali za deset minuta i oni bi isto bili odnešeni iz ove kuće. Ovdje, iza mene što vidite, ovdje gore, isto čovjek je bio na drvetu. On je uspio preživjeti i njega su uspjeli prebaciti užadima sutradan. I ovdje, iza ove kuće, gore što vidite troje se uspjelo spasiti. Znači, majka i sin preplivali su na drugu obalu”, priča Zukan.

 

Garminov istančani njuh

U međuvremeno je među ruševinama pronađeno još jedno tijelo osobe stradale u poplavama. 

“Petoro se vodilo kao nestali, našli smo tri osobe. Tragamo za još dvoje u Buturović polju”, kazao nam je Osman Ćatić, gradonačelnik Konjica u telefonskom razgovoru, potvrdivši informaciju o pronađenom tijelu. 

Za uveče su najavljene nove padavine pa pokušavamo što prije krenuti ka Donjoj Jabalnici. Stižemo do koridora gdje nam govore da novinari ne mogu proći. 

“Takva je naredba”, kaže policajac. 

Okrećemo se i vraćamo prema Zlatama, selu u blizini Jablanice gdje su prema posljednjim, a nepotvrđenim informacijama poginule najmanje tri osobe.

Put je dijelom odronjen, ali prohodan. U selu zatičemo Niku Markoč, koja je dio spasilačkog tima civilne zaštite Republike Hrvarske. Ona je s svojim psom tragačem Garminom stigla iz Zagreba.

“Došli smo u subotu ujutro i odmah smo krenuli sa pretragama na području Donje Jablanice. Tamo smo radili cijeli dan i evo juče smo dobili informaciju da je osoba pronađena na području koje je pas Garmin markirao”, priča Nika. 

U Bosnu i Hercegovnu je iz Hrvatske došlo 37 spasoca  sa dva psa koji su dio tima za traganje i spašavanje u ruševinama. 

“Pružamo razne specijalnosti kojima nadopunjavamo vaše operativne timove koje su na terenu, poput pasa, dronova i tehničke pretrage sa kamerama i uređajima koji učitavaju zvukove. Nažalost, to nismo mogli koristiti zbog količine blata i mulja na samim ruševinama što nije uobičajeno na područjima zahvaćenim potresima. Teren je izuzetno zahtjevan i dajemo sve od sebe da što više odradimo”, navodi Nika. 

Ona je, kaže, sa psom bila dio spasilačeke ekipe u ruševinama nakon potresa u Albaniji, Tuskoj, Hrvatskoj. Sada sa psom Garminom pokušava pomoći u BiH. 

“On je u svoje i moje slobodno vrijeme moj kućni ljubimac, tako da trči za lopticom, ganja mačke i radi sve što rade normalni psi, ali kad treba raditi, onda postane ozbiljan”, napominje Nika. 

 

“Gdje god se sjeklo, tu je proletilo”

Pred sam zalazak sunca primičemo se dijelu kojem se vide nanosi velikog kamenja pored kojeg vidimo nekoliko mještanja. Jedan od njih je Dženan Šašić, mještanin sela Zlate, koji pristaje da govori za Naratorium.

“Prva žrtva u ovoj katastrofi stradala je sto metara iza mojih ređa i bila je u drugom stanju. Visok nivo solidarnosti pokazali se ljudi iz naše opštine, ali i iz cijele regije. Pomoć nam stiže sa svih strana, međutim, zadnjih dana imamo nekih problema. Ljudi kojima pomoć u suštini nije potrebna, pitaju za istu. Naš zadatak je da one familije koje su ostale bez krova nad glavom budu snabdjevene i da ne budu pokradene kako od nadležnih organa, tako i od nekih drugih ljudi koji u ovim teškim vremenima razmišljaju samo o svojim porodicama, navodi Šašić.

Napominje da je važno odgovorno dijeliti informacije o katastrofi, pogotovo u momentu u kojem još traju potrage za nestalima. 

Pitamo ga šta je moglo doprinijeti odronima koji su se sručili na selo.

“Iznad kuća se sjekla šuma, sjekla se i s druge strane. Gdje god se sjekla, tu je proletilo. Sjeklo se i u Donjoj Jablanici. Posilije rata su se davala drva i to se tolerisalo. Međutim pojedinci su razvili biznis od toga. U narodu je bilo pusti ga, ne radi nigdje, prodaje drva, a on proda pet kamiona sedmično. Ima dosta narodnog uticaja, ne možeo mi sad pravit da nema narodne krivice, itekako ima”, zaključuje Šašić.