Književni izbor „Štefica Cvek“ ove godine se odvija u uvjetima koji se jedino mogu označiti kao vanredni. Kada su povodi za bijes i revolt brojni, premještamo svoja tijela, glas i gnjev na ulicu, tamo gdje se politika susreće sa stvarnim životom. Dijelimo širi izbor „Štefice Cvek“ u solidarnosti s našim prijateljicama i prijateljima iz Srbije koji trenutno prolaze kroz val političkog nasilja, otpora i mobilizacije. Svjesni smo da ova vijest možda neće odjeknuti glasno, ali se ne odričemo – upravo zato što je i ova lista dio diskursa koji imenuje, književnosti koja se ne plaši i glasova koji se ne mogu kupiti. Ne odričemo se onoga što radimo ni kada je najgušće, uvjereni da baš u ovakvim trenucima gradimo kontinuitet kritičkih kulturnih praksi. U vremenu u kojem je razum ugušen, ostajemo nepokorni i podsjećamo da danas nije dovoljno samo čitati, već biti s drugima – glasno i gnjevno, zajedno vani. Borba se nastavlja.
*
Štefica Cvek je i ove godine, po četvrti put, nastavila krojiti regionalni feministički i queer izbor nazvan po njenom imenu. Za izradu modela najprije je trebalo osigurati materijal iz korpusa svih književnih djela koja su po prvi put objavljena na BHSC ili makedonskom jeziku tokom 2024. godine. Kako je “tkanine” bilo zaista dosta, preko 100 knjiga koje je nominirala regionalna književna zajednica – proze, poezije, drame, književnosti za djecu i mlade, grafičkih novela i drugih književnih žanrova – Štefica je širi izbor morala svesti na 22 naslova koja se mogu okarakterizirati i kao queer-feministička i umjetnički razvijena.
Što se tiče tehnike koju je Štefica odabrala za svoj kroj, kao i prethodne dvije godine, ona je sastavila tim od dva kruga žirija. Prvi žiri – kog su ove godine činili Ivana Golijanin, Filip Kučeković, Dušica Lazova, Marija Božić i Borisav Matić – pomogao je Štefici da evaluira obilje književnog materijala, te da ga prekroji u popis od 22 naslova. Potom drugi krug žirija – kog čine Ivana Dražić, Marija Boškovska i Matej Vrebac – preuzima kroj sastavljen od 22 knjige s ciljem da ga svede na finalni književni izbor. Konačni model je isti kao i prošlih godina – ne jedna nagrađena knjiga, već skup kvalitetnih i estetski ostvarenih djela koja su feminističkog, queer ili drugog društveno-angažiranog karaktera, a za koje Štefica, zajedno sa svojim krojačicama, smatra da treba istaknuti.
U širi izbor ušle su sljedeće knjige:
- Biljana S. Crvenkovska, Prikazni od Sunlivoto More(ID-Koncept (Čudna šuma), roman za djecu)
- Danijela Repman, Stolica bez naslona(Treći trg, roman)
- Danka Ivanović, Prazne kuće(Partizanska knjiga, roman)
- Dragan Velikić, Bečki roman(Laguna/Meandermedia, roman)
- Franjo Nagulov, Krvava knjiga(Durieux, poezija)
- Josip Čekolj, Doba beskorisnih umnjaka(HDP, poezija)
- Katarina Mitrović, Sve dobre barbike(PPM Enklava, roman)
- Kalina Maleska, Svetot što go izbrav(ИЛИ-ИЛИ, roman)
- Kica Kolbe, Prostuvanje(ИЛИ-ИЛИ, roman)
- Korana Svilar,Soba za djevojčice (Fraktura, roman)
- Luca Kozina, Bijeg iz tijela(Buybook, poezija)
- Lucija Tunković, Pupčana vrpca(Fraktura, roman)
- Mak Maslać, Kako se razbijaju tanjurići(Durieux, poezija)
- Marija Andrijašević, Liga ribara(Oceanmore, zbirka priča)
- Marina Vujčić,Sigurna kuća (Fraktura/Laguna, roman)
- Mihaela Šumić, Čovjek vuk(Imprimatur, roman)
- Monika Stojanovska, Na krajot sѐ ćе bide kako što treba(Полица, poezija)
- Nada Dušanić, Plovidba kroz zabranjene teme(Raštan izdavaštvo, roman)
- Natali Spasova, Ne ì veruvaj na baba ti(Скоро Театар, zbirka priča)
- Olja Knežević, Strada fortunata(Hena.com, roman)
- Rumena Bužarovska, TONI(ТРИ, roman)
- Tanja Stupar Trifunović, Duž oštrog noža leti ptica(Laguna, roman)
Kao i prethodne dvije godine, za izbor su mogla konkurirati sva književna djela po prvi put objavljena 2024. na BHSC ili makedonskom jeziku, bez obzira na njihov žanr. Zaista, knjige koje su nominirane su izuzetno različite po formi, temi, stilu i žanru, ali je prvi krug žirija uočio nekoliko razlika u prošlogodišnjoj književnoj produkciji u odnosu na onu iz ranijih godina. Prva je svakako najočitija – dominacija proze nad poezijom. Stvara se dojam da je prošla godina, kada je riječ o poeziji, bila produkcijski slabija, što može zvučati paradoksalno jer je bilo objavljeno dosta zbirki poezije. Ipak, u velikom broju slučajeva su to bile početničke zbirke ili poezija koja je zadovoljavala kriterij feminističke angažiranosti, ali ne dovoljno kompleksna da bi ušla u Štefičin širi izbor.
Kao drugi zaključak, prvi krug žirija dodaje da je uočljiva pomodarska angažiranost u širem izboru nominiranih knjiga, tj. prisilno ubacivanje naizgled feminističkih ili progresivnih tema, bez kritičkog ispitivanja i opravdanja njihovog prisustva u konkretnom djelu. Štoviše, nedostaje uredničkih intervencija koje bi ojačale čak i najkvalitetnije knjige u izboru. Knjige koje su tematski i po formi hrabre, nerijetko se odlikuju repetitivnošću, onim stvarima koje bi dobri urednici „uhvatili“ i spriječili da se knjiga razvodni u ključnim trenucima. Konačno, nedostaje još hrabrosti da se piše izvan „pristojnog“ i „sigurnog“, tj. veća drskost i sloboda za koje se kao čitatelji možemo zakačiti, da se ponudi nešto svježe i autentično. To je posebno upečatljivo u poeziji koja paradoksalno dozvoljava možda najveću slobodu pisanja van poznatog. Stoga je neophodno nanovo preispitati i razmotriti Štefičine kriterije, koji su u svojoj suštini queer – otvoreni, nestabilni, nepredvidivi i beskompromisno politički.
Generacijska proza je svakako isplivala kao možda dominantnija podvrsta proze, ali se u njoj prepoznalo često odsustvo jasnog kritičkog osvrta. Pripadnost određenoj generaciji po sebi nije dovoljna i nerijetko su knjige koje su se oslanjale na taj segment bile stereotipske, zatvorene u vlastite obrasce i svakako zatvorenije za šire čitateljstvo. Najbolji primjerci generacijske proze, koji su svoje mjesto našli u širem izboru, nisu se zadržavali samo na idiosinkratičnom iskustvu njihovih junakinja/ka, već su na inteligentan način razmatrali odnos pojedinke s okolinom i društvom.
Još jedno važno opažanje odnosi se na kriterije nominacije – u nekim slučajevima se čini da je dio književne zajednice koji je nominirao knjige zanemario kriterije. To nas je navelo da se iznova zapitamo: jesmo li dovoljno jasno definirali što zapravo izbor „Štefica Cvek“ predstavlja? Ona ne teži biranju najboljih knjiga prema unaprijed zadanim mjerilima, već traži one koje se izdvajaju po tematskoj smjelosti, stilskoj inovativnosti i autorskoj hrabrosti. U konkurenciji je bilo dosta književnosti koja je formalno ispunila tematske kriterije, ali je podbacila na gotovo svim drugim poljima. Također nam se čini da naša opredijeljenost da nijedan književni rod ili žanr ne isključimo iz razmatranja za izbor nije bila dovoljno jasna u svim aspektima, te nam je krivo što nismo imali više predloženih knjiga za djecu i mlade.
Ipak, u svemu tome smo uspjeli pronaći one knjige koje su zaista vrijedne pažnje, a u kojima je vidljiva autorska posvećenost, umijeće pripovijedanja i razlaganje važnih i osjetljivih tema na čitateljima blizak način. U užem izboru se i dalje nalaze knjige koje se nepretenciozno poigravaju s ustaljenim normama, koje se ne plaše graditi nesimpatične, složene likove, atmosferične knjige koje vas uvlače u svoje svjetove da bi kasnije iznevjerile vaša očekivanja, uspijevajući vas zadržati u domenu neugodnih tema, pozivaju na razmišljanje van okvira i otkrivanje novih načina na koje je lakše podnijeti neizvjesnost svijeta oko nas.
Čestitamo svima koji su se našli u širem izboru i veselimo se konačnom Štefičinom odabiru!
