Nema sumnje u to da je ova godina bila, da iskoristimo eufemizam, stresna. Ko se u demosu razumije u ekonomiju već je tekuće račune ugasio i imovinu prebacio u opipljivu formu. Ratovi započinju i završavaju, goropade se, ne toliko da prijeđu u nešto veće, no dovoljno da nas podsjete kako bi mogli taj iskorak učiniti. Za one u već-započetim ratovima samo možemo poručiti, lišeni vjere u magijsko dejstvo tih riječi, isto što i prijateljima za koje znamo da ih nikad više nećemo vidjeti:Čuvaj se. Oligarsi se, kao i uvijek, svrstavaju na stranu zla u trenucima kada bi moglo postati teže, najteže. Nade, izgleda, nema, a vrijeme, krv, novac, olovo cure, kao zalihe potrepština pred najavljenu apokalipsu. Možda ipak nečemu vrijedi ono zemljište što su nam ga članovi porodice na samrti dodijelili, a mi smo bili nezainteresovani jer smo gradska sorta ili šta već.
Nisu samo demokratija i ekonomija u kolapsu – i kultura je znatno stagnirala. Pop-muzika, oličenje neoliberalnog kapitalizma u formi, suštini i šarenilu, postala je siva kaljuža, poput vojničke porcije (ne d’o dragi Bog), ili šta su god inače-prodržljivi Ameri kuhali za vrijeme Drugog svjetskog rata pa su čak i oni od toga izgubili apetit. Ne znamo da li smo svojevoljno poslušali išta od onoga što se vrti po Top-40 listama, ako smo uopšte bili zainteresovani. Umjetnost se skriva poput partizana u podzemlju, bila ona u formi fotografije ili filma, pisane riječi ili zvuka. Vojnici zvučnih udarnih brigada, tema ovog teksta, javljaju se, poručuju da je živa i na onoj strani historije koja nas neće pretvoriti u historiju.
PortalNaratorium donosi svojim čitateljima dvanaest muzičkih traka koje će barem malo podnošljivijom učiniti nadolazeću apokalipsu. Ova muzička lepeza obuhvata izvođače iz raznih žanrova i vremenskih perioda. Svi su, doduše, estetski vezani za stanje u kojem se trenutno nalazimo, od ekonomske nesigurnosti do mogućnosti da ćemo svi stradati zbog sebičnosti najmoćnijih ljudi na planeti. Uz sve to, kada budemo iz daljine posmatrali plutonijske gljive kako niču iz devastiranih gradova, kada zbog posljednjih netaknutih resursa jedni druge počnemo uništavati, te civilizaciju resetujemo na fabričke postavke, nešto ćemorati poslužiti kaosoundtrackovom procesu autodestrukcije čovječanstva.
Melechesh:Enki – Divine Nature Awoken
Jedan citat Alberta Einsteina često kruži Internetom, pa da ga parafraziramo: “Ne znam kako će se voditi treći svjetski rat, no u četvrtom svjetskom ratu ubijat ćemo se štapovima i kamenjem”. Poslije apokalipse, nove civilizacije nastaju. A ko o civilizacijama zna nego region koji ih je pregršt izrodio? Melechesh (čita semeleheš, hebr. “kralj vatre”) asirsko-armenski je muzički kombinat porijeklom iz dva palestinska grada, Jeruzalema i Betlehema. Ovi kraljevi “mezopotamijskog metala” kombinuju okultizam i historiju, preciznije historiju Mezopotamije – od Sumera, preko Akada i Asirije, do Babilona. Činjenica da su sve to radili i kada su bili nastanjeni u Jeruzalemu, vjerovatno najsvetijem gradu na svijetu, također zahtijeva poštovanje, kao i činjenica da su bili i ostali meta kritika i lažnih optužbi svih religijskih ekstremista. Izabrali smo pjesmu sa zadnjeg albuma, imenaEnki, za predstavnika ovog benda koji se opire i izraelskoj okupaciji i religijskoj dogmi.
Molchat Doma:Son (Juno Reactor Remix)
Bjeloruskipost-punk trojac Molchat Doma postao je zaštitno lice onoga šta se samo može nazvatidoomerizam. Molchat Doma bend je ukopan u toni reverba, koji poput smoga u istočnoevropskim gradovima guši, otežava disanje, sve čini monotonim i sivim, nalik socijalističkom stambenom objektu ili čorbi za večeru što te čeka hladna u starinskom tanjiru. No, zbog tog se razloga ovaj stil još uvijek drži – jer apsolutno ništa ne može nadmašiti simplicitet doručka od crne kafe, sabahile cigarete i satisfakcije shvatanja da može gore. Samo nek’ ne puca! Na nas, to jeste.
Godspeed You! Black Emperor:09-15-00
Kanađani koji stoje iza mase zvane GY!BE ne samo da promovišu antikapitalizam, nego su i njegovo utjelovljenje. Ovaj kolektiv se može opisati samo kao “komuna”, zbog načina na koji funkcioniše: što bi se reklo, Jeder nach seinen Fähigkeiten, jedem nach seinen Bedürfnissen. No, ako je iko ataman ove sonične Mahnovščine, onda je to osnivač i gitarista Efrim Menuck. Menuck, kao Jevrej i anticionist, već duže je vrijeme i kritičar države Izrael, pogotovo zbog načina na koji ta država tretira autohtono palestinsko stanovništvo. Mada smo mogli izabrati bilo koju traku, a pogotovo sa posljednjeg albuma, čiji je naslov upućivao na broj žrtava u genocidu u Gazi u vrijeme kada je bio objavljen, ova traka sa albumaYanqui U.X.O. iz 2002., čiji naziv aludira na datum na koji je započela Druga intifada, neka služi kao podsjetnik da borba za slobodu Palestine traje već dugo.
Mr. Cardamom –Nani
Od rijetkih vijesti koje nisu potpuno crne možemo izdvojiti pobjedu Zohrana Mamdanija na izborima za gradonačelnika New Yorka. Mamdani je, vrlo opravdano, postao globalno poznato lice, ne samo kao oličenje nade u poretkukoji se rapidno raspada nego i kao neprijatelj političkogestablishmenta. Naravno,establishment je, u pokušaju da ga se što prije diskredituje, pokušao iskopati sve najgore moguće tajne – te je došao i do saznanja da je Mamdani bio reper pod imenom Mr. Cardamom, u vremenu kada je živio u glavnom gradu Ugande, Kampali. No, to je imalo kontraefekat u formi toga da je ovu humanu figuru još više približilo narodu. Kako neće? I u reperski vakat je pričao o, recimo, tome kako su namirnice skupe. A kao migrant u SAD-u donosi, kao i u ovoj pjesmi, još jedno zrno istočnjačke mudrosti – to da je nana broj jedan.
Bob Vylan:Hunger Games
Londonskipunk rap dvojac Bob Vylan, jednostavno rečeno,punk je modernog doba. To je onaj tip pobune koji će stvarno popiti kaznu, novčanu ili zatvorsku, zbog nekog većeg povoda, i neće zažaliti. Štoviše, reći će: “Moglo se opet”. Tajpunk samo vrišti “šezdesete” po tome koliko je radikalan. Tako su na Glastonburyju ove godine postali meta kontroverze i ciljanih pokušaja cenzure nakon što su poveli poklič u publici,Death, death to the IDF! Death, death to the IDF!, u protestu protiv genocida u Gazi kojeg vrši država Izrael. Naravno, isto će im se desiti nešto poslije, kada su iskazali svoj brutalan stav o ubijenom američkom konzervativnom aktivisti Charlieju Kirku, bez ijedne dlake na jeziku.
Pili Coït et les Exocrines:Min Neqba
Avangardni francuski dvojac Pili Coït, kojeg sačinjavaju Guilhem Meier (vokal, gitara) i Jessica Martin Maresco (vokal, perkusije), kritičari opisuju kao “čudan pop” i bend koji zvuči “kao da se Kurt Cobain biciklom dovukao ovdje iz Kine”. No, oni odbijaju da ih išta karakteriše, jer nadilaze granice žanrova i opisa. Kreiraju ambijent sa samo par sredstava, skoro paex nihilo. Čak i kada su podređeni timu, kao i u sljedećoj pjesmi, ambijent ostaje fokus.
Massive Attack:Inertia Creeps
Britanskitrip hop kolektiv Massive Attack jedan je od rijetkih muzičkih kolektiva za koje se može reći da su bezvremeni. Unikatan miks hip-hopa, psihedelije i usporenog ritma odiše istovremeno nostalgijom, trenutačnom anksiozošću i neizvjesnim futurom. Grupa je također aktivna i u društvenopolitičkoj sferi – između ostalog, već u 2003. kritikovali su rat u Iraku, a od 1999. učestvuju u bojkotu države Izrael. Koji god aktivistički povod bio relevantan, tamo će se naći i Massive Attack. Same old, same old.
Isis:Syndic Calls
Post-metalkvintet Isis, pionir ovog žanra, u svojih nekoliko godina rada ostavio je iza sebe pet klasičnih albuma. Za ovaj tekst ključan “Panopticon” iz 2004. služi kao veoma prikladan dio slagalice koju zovemo “apokaliptičnomplaylistom”. Kroz album provlačeći koncept panoptikona, zatvora u kojem se svaki zatvorenik osjeća kao da je konstantno pod nadzorom stražara, frontmen Aaron Turner širi ovaj scenarij na društvo, nalik filozofu Michelu Foucaultu. Album koji je bio relevantan 2004., već kada je u SAD-u na snagu stupio “Patriot Act”, zasigurno ne gubi relevantnost u kasnoj 2025. i nadolazećoj 2026., kada o privatnosti samo možemo sanjati.
Rosalía:De Madrugá
Španska pop senzacija Rosalía vjerovatno je jedna od najznačajnijih i najznačajnijih umjetnica 21. stoljeća. Tu titulu dodatno je zacementiralo i njeno posljednje izdanje, četvrti studijski album imenaLux. Umjetnica inspiraciju za pjesme s ovog ambicioznog izdanja crpi u životu svetica kao što su Hildergard Bingenska i Rabi’a al-’Adawiya. Tema ove pjesme, jednim dijelom otpjevane i na ukrajinskom kneginja je po imenu Olga Kijevska, žena kojoj – gle čuda – nije posvećeno dovoljnometal pjesama, iako se čitavom njenom životopisu samo može dodijeliti deskriptor “metal”.
vyeru:in the ruins of our dismal days
Ne bi se mogla napravitiplaylista a da se ne ubaci malo lokalnog reprezenta, čak ni kad jeplaylista za nadolazeći kraj svijeta. Stoga smo odlučili javnosti eksponovati mostarski instrumentalnipost-rock sastav Vyeru. Mostarska četvorka se u zadnjoj sekundi prve četvrti ovog stoljeća odlučila predstaviti sa izdanjemin the ruins of our dismal days, crpeći inspiraciju od bendova kao što su Godspeed You! i Russian Circles. Debitantsko izdanje nimalo nije razočaralo, publika želi još! U Vyeru vyerujemo!
Nemeček:DajBog
Noise-rockeri iz komšiluka Nemeček na scenu donose mračan zvuk, inspirisan psihedelijom i tradicionalnom muzikom s ovih prostora. (Južno)slavenska mitologija prožima njihove tekstove i melodije, a glasnoća ulive-formatu okupira prostor kao da se u njemu lično sastaje slavenski panteon. Prinosimo njihovo prvo izdanje,DajBog – jer ko će nam drugi do Bog(ov)a pomoći?
Tigran Hamasyan:Entertain Me
Armenski pijanist Tigran Hamasyan vjerovatno je jedan od najkvalitetnijihjazz-pijanista modernog doba, i u tehničkom i u estetskom smislu. U lepezu njegovih muzičkih utjecaja uvršteni su segmenti raznih žanrova, odprog-rocka, prekodjenta, te na kraju i tradicionalne armenske muzike. Kao svijazzeri, Hamasyan je najopipljiviji ulive formatu, jerjazz je žanr koji na studijskim izdanjima biva okovan i potišten. Stoga prinosimo kao posljednju muzičku preporukulive izvedbu njegove pjesme “Entertain Me”.
