Međunarodni festival animiranog filma je proslavio svoje punoljetstvo krajem augusta ove godine u Neumu. Sa ukupno 81 prikazanim filmom iz 31 države svijeta, NAFF je pokazao predanost i zrelost kreativnog filmskog radništva.
Dok tražim slobodno mjesto u publici uoči otvaranja 18. izdanja NAFF-a, primjećujem raznolikost publike ovog festivala: od poznatih bh. filmskih radnika i radnica, članova i članica ovogodišnjeg međunarodnog žirija, preko nekolicine režisera i režiserki čije ću filmove uskoro pogledati, do porodica s djecom i prolaznika koji iz radoznalosti pristižu s obližnje plaže. U danima koji slijede, pokazat će se da ovakva publika odražava raznolikost samog programa, pogotovo kada je riječ o pomno razvijenom fokusu festivala i na sadržaj/tematiku i formu/tehniku prikazanih filmova.
Raznolikost programa odražava raznolikost publike / FOTO: Naratorium
Međunarodni festival animiranog filma je proslavio svoje punoljetstvo krajem augusta ove godine. Projekcije su održane na terasi hotela Sunce u Neumu i u prostorijama hotela. Tu su također upriličena predavanja pojedinih članova međunarodnog žirija, u sastavu: Osman Arslanagić, Galia Osmo, Mario Knezović i Carolyn Gair. Nekolicina bosanskohercegovačkih i međunarodnih sponzora, među kojima su Fondacija za kinematografiju i Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u BiH, je (s nijansom latentnog čuđenja zbog ovom prilikom prešućenog stanja nebrige o bh. kulturi od strane domaćih vlasti) pohvalila kontinuitet festivala i istrajnost Kluba Animatora Neretva u organizaciji i kuriranju obimnog festivalskog programa. Istovremeni izraz ponosa i skromnosti pri obraćanju članice tima organizatora NAFF-a Rajne Rajič je usmjerio pažnju publike na rad koji stoji iza organizacije festivala, ali i na već tad očitu atmosferu kolegijalnosti prisutnih filmskih radnika i radnica, umjetnika i umjetnica koji se raduju susretu s publikom, ali i stručnim diskusijama koje predstoje. Pritom je posebna dobrodošlica data Carolyn Gair, američkoj režiserki sa tridesetogodišnjim iskustvom i dobitnici nagrade Emmy, čiji se film „Flower“ i sam našao u natjecateljskom programu 18. NAFF-a…
Inovativnost filmskog prostora
U nastavku večeri, publika je imala priliku pogledati prvi blok natjecateljskog programa. Osam prikazanih filmova je izvedeno različitim tehnikama, od 3D i 2D animacije, do tehnike lutke i stop-animacije. Program je započeo filmom „Zajedno, dušom i tijelom“ rumunjskog reditelja Vasilea Albouia i sam naslutio neodlučnost koju bi publika mogla imati gledajući još nekoliko filmova u narednim danima festivala. Ta neodlučnost odnosi se na sjajnu animaciju i tehničku izvedenost filma s jedne strane, ali i neprilagođenost iznesene priče kratkoj filmskoj formi. U slučaju pomenutog filma, likovi su tipološki razvijeni, sam vizuelni stil filma zakrivljenih, karikiranih i drečavih obzora je podređen karakterizaciji likova i film se zaista može iznimno cijeniti s te strane. Međutim, sama priča se čini dijelom dužeg narativa, budući da likovi nemaju previše prostora za razvoj, odnosno pad u ludilo u ovom konkretnom slučaju.
Posljednji ples (Amiran Tchikhinachvili) / FOTO: NAFF
Na djelomično srodnom tragu neodlučnosti se razvija i film „Posljednji ples“ gruzijsko-nizozemskog režisera Amirana Tchkhinachvilija. Radi se o filmu minimalističkog stila, koji odražava njegov jednorečenični opis: „Posljednji tango bez kraja.“ Film se razvija oko jednog osovinskog motiva: dvije figure zahvaćene u bezvremenskom plesu. Budući da se vizualno potpuno razlikuju od čovjeka koji ih zamišlja, kao i od ljudi u njegovoj okolini, ove figure predstavljaju maštariju, uspomenu i stoga posjeduju rijetku mogućnost transgresije vremena. Koliko su odsutne iz života glavnog lika, toliko su prisutne u sadašnjosti kao odjek prošlosti i kao odjek koji nikada ne prestaje, niti je izgledno da će prestati u budućnosti. Međutim, ovaj motiv se na planu filmske priče čini nedovršenim. On počiva na trenutku zaleđenom u vremenu, dakle na nostalgiji, a ona prosto zadovoljava samu sebe do kraja filma i biva tek djelimično razrađenom.
Kada govorimo o temi naravi memorije, jedan od filmova natjecateljskog programa koji se uspješno dotiče iste jeste „Orka“ ukrajinskog režisera Nikite Ratnikova. Rađen u tehnici 3D animacije, ovaj film u toku osam minuta gotovo potpuno nijemo prati glavnu junakinju kako putem igračke iz djetinjstva otkriva portal u svoj unutrašnji svijet. U slučaju ovog filma, taj unutrašnji svijet ispunjen sjećanjima se ne ostvaruje samo kao nostalgija, već kao ponovno osvješćivanje o vrijednostima koje junakinju ipak nisu napustile, već čekale da joj obeshrabrenoj podare novu snagu. Sama tema filma sugeriše promjenu perspektive na postojeće stanje stvari u junakinjinom životu, a animacija tu temu prati upravo kroz „mekšanje“ i otkrivanje nove fluidnosti prostora kretanja likova. Stanje začuđenosti i neprestanog otkrivanja novih horizonata u tom svijetu gipkih granica donosi osjećanje nade u bolji život.
Na tragu iskorištavanja fluidnosti prostora se istaklo i nekoliko filmova u panorama programu. Jedan od njih jeste „Dénouement“, režiserke Lesley Ung sa Novog Zelanda. Tema filma se čini nepreglednom za sabrati u svega nekoliko minuta, a tiče se pomirenja pred ireverzibilnošću smrti i protoka samog života kroz ozračje tuge. Tema je u filmu izražena svedenim 2D figurama u neprestanom pokretu, praćenim ritmičnošću koja jednostavno ali efektno dočarava točak vremena.
Nije me strah (Sara Shabani) / FOTO: NAFF
U kontekstu inovativnog doživljaja prostora, film „Nije me strah!“ norveške režiserke Sare Shabani na specifičan način produbljuje prostor. Budući da je vizuelni stil filma zavisan od tačke gledišta glavne junakinje, djevojčice čija mašta ima bolji argument da se ozbiljnije shvati od same stvarnosti, prostor kroz koji se likovi kreću se suptilno raslojava. Njegovo izmaštano naličje se ogleda u sjenama koje se deformišu i oživljavaju, ali samo na trenutak i ne pred svačijim pogledom. Time se djevojčicina mašta čuva kao dobro kontrolisana tajna i čin njene volje.
Na temu deformacije i inovativnog iskušavanja prostora, neizostavno je govoriti o pobjedniku 18. izdanja NAFF-a, filmu „Stan psa“ estonskog režisera Priita Tendera. Film je inspirisan pjesmom „Olla koerkorter“ („Biti stan psa“) Andresa Ehina, pjesnika na čijim je riječima također počivao Tenderov film „A Vegetated Director“ iz 2007. godine. „Olla kerkorter“ je napisana u svojevrsnoj poetici groteske, gdje „biti stan psa“ označava zaraslo i ranjivo stanje čovjeka zgrčenog duševnog prostora. Ehin oživljava trulež takvog ivičnog stan(j)a, a Tender ovaj paradoks „žilave truleži“ uspješno prenosi u autentičan filmski izričaj. On to čini putem uvodne stop-animacije, koja fluidnošću gradi naizgled stvaran svijet kontrastiran nestvarnosti prikazane radnje. Drugim riječima, gledatelji bivaju uvučeni u nadrealan svijet glavnog junaka upravo iz tačke gledišta koja taj svijet doživljava vrlo stvarnim. Na tome počiva emotivna moć Tenderovog ostvarenja.
Estetika individualnosti
Jedan od filmova natjecateljskog programa koji svakako vrijedi spomenuti jeste „Pour generacija“ američkog režisera Patricka Smitha. Film je nagrađen za najbolju 2D animaciju na 18. NAFF-u. „Pour generacija“ za svoj centralni motiv uzima jednu značenjski svedenu scenu, no vizualno potentnu za ludičke elemente animacije koje vješto iskorištava. Naime, radnja ovog filma prati proces nastanka mutacije, potekle iz „homogenog plemena“ vizualno predstavljenog bićima humanoidnog tijela i glava u obliku čaša raznih oblika. Priča se u biti razvija ka temi klice individualnosti, te se „zaigranost“ koja spaja ideje mutacije i individualnosti prenosi na samu filmsku tehniku. Nakon gledanja ovog filma, u sjećanju ostaju jarke boje i izrazi lica mutacija i inih srodnika, kao i dominantni motiv prelijevanja tečnosti iz jedne u drugu humanoidnu čašu, čime nastaju mutacije u trenutačnom stanju čuđenja i uznemirenosti inače mehanizirane okoline.
Pour Generacija (Patrick Smith) / FOTO: NAFF
Pomenuta tema individualnosti i pronalaženja načina da se pojedinčevo značenje uskladi sa značenjem svijeta česta je ove godine na festivalu, kako u natjecateljskom tako i u panorama programu NAFF-a. U tom kontekstu vrijedi spomenuti film „Balkonska buka“ nizozemskog režisera Quentina Haberhama, rađen u tehnici stop-animacije. Film je osmišljen kao „šaljivi“ „Prozor u dvorište“, u kom gledatelj suptilno poprima voajersku ulogu pri praćenju odnosa dvoje komšija. Ovaj film se u nekoj mjeri dotiče klasnog pitanja i suživota kojim rukovode granice često gipkije i nejasnije nego što bismo željeli, sve uz izraženu komičku crtu susreta dvoje samotnjaka. Komički obrađenu kompleksnu temu pronalazimo i u filmu „Trgovački centar reinkarnacije“ autora Erica Giessmanna i Piersa Goffarta iz Njemačke, dobitnicima priznanja za najbolju 3D animaciju na 18. NAFF-u. Ovaj film se ističe spojem kanonske „priče o iskupljenju“ koja ispod sloja humora zapravo može ostaviti gledatelje zatečenim gotovo bezbrižnim prikazom kapitalističke ustrojenosti (religijskih) uvjerenja – ponude i potražnje moralno dobrih, unosnih djela. Pomenutoj temi voajerske perspektive posebno je posvećen jedan od bh. filmova prikazanih u panorama programu – „Shaptach“ Mladena Đukića. Napetost napada zmije na jednog čovjeka i ženu je moguće pratiti tek kroz rupe na drvenoj pregradi. Očita alegorijska radnja filma do kraja biva nedovoljno artikulisanom, ali svakako ostaje u sjećanju zbog autentične fokalizacije.
Shaptach (Mladen Đukić) / FOTO: NAFF
Na koncu spominjem i dvostrukog dobitnika na ovogodišnjem NAFF-u za najbolju muziku i najbolju likovnost: film „Roza planina“ Thomasa Künstlera. Ovaj italijansko-grčki režiser i u svojim drugim ostvarenjima (npr. film „Markos“ o Markosu Vamvakarisu, ocu muzičkog žanra „rebetiko“ specifičnog za Grčku) pridaje posebnu pažnju muzičkom oblikovanju filmskog svijeta. Lutke za svoje filmove izrađuje ručno, procesom strpljive izgradnje cjelovitog svijeta mašte.
U duhu ove umjetničke minucioznosti zaključujem pregled ovogodišnjeg Međunarodnog festivala animiranog filma u Neumu. Sa ukupno 81 prikazanim filmom iz 31 države svijeta, NAFF je pokazao predanost i zrelost kreativnog filmskog radništva.
