Jedan njemački slikar, poznat po karakterističnim brkovima, shvatio je da se velika i snažna Njemačka ne može izgraditi s remetilačkim elementima unutar nje, a posebno ne s onim Židovima, kojih je malo a – priča se tako – sve drže u državi. Pitanje je bilo kako se tih remetilačkih faktora riješiti. Različita su rješenja predlagana. Diplomat Franz Rademacher smatrao je da se to mora izvesti na velikodušan način, kako bi se ostvario dvostruki benefit: da Židovi nestanu iz Njemačke, ali da Nijemci ostave dobar dojam, da ispadnu darežljivi. Zato je predložio da se Židovi isele na Madagaskar, a to bi, po njegovu mišljenju, „svijetu pokazalo velikodušnost njemačkog naroda“.
No, brzo su shvatili da bi to jednostavno bilo preskupo i da je lakše priču izvesti sa dva – dobro, malo više od dva – vagona.
Možda bi se Rademacherov plan i ostvario da je u to vrijeme postojao MMF. Pitate se kakve veze Rademacherova velikodušna ideja ima sa Međunarodnim monetarnim fondom? E pa, ako ne znate, pitajte Murata Tahirovića.
Sakriven iza uloge predsjednika takozvanog Udruženja žrtava i svjedoka genocida, Murat Tahirović prije nekoliko dana je, u izjavi za patriotsko-građansku agenciju Patria, oduševljenu Tahirovićevom vizionarskom genijalnošću, iznio svoj prijedlog konačnog rješenja hrvatskog pitanja:
„Evo, ja kažem da Hrvatima u Bosni i Hercegovini treba osigurati, na sve moguće načine, sve benefite da se isele u Hrvatsku, ako im nije dobro u Bosni i Hercegovini. Čak se i zadužiti kod Međunarodnog monetarnog fonda koliko god treba i sve ih isplatiti i preplatiti da idu.“
Dva dana nakon ovoga vizionarskog i velikodušnog plana za ukidanje konstitutivnosti i izgradnju građanske države, Tahirović je na Hayatu malo pojačao borbeni duh i poručio Hrvatima da će „biti kako mi hoćemo“. Naravno, kako bi drukčije bilo, kada se zna da smo – da citiramo SDA-ovog funkcionera Džafera Alića – „mi vlasnici ove zemlje, ali imamo neugodne podstanare“.
Pitanje je, međutim, da li je ovaj prijedlog, koji nam preko Patrije, Hayata i drugih patriotskih medija – uz gromoglasnu šutnju svih ostalih – predstavlja Murat Tahirović, zapravo izvediv. Ukratko: koliko bi to koštalo?
Pretpostavimo da u Bosni i Hercegovini živi, stalno ili povremeno, 400.000 Hrvata. Kada se od tog broja oduzmu Željko Komšić i Slaven Kovačević, koji su dobri i prihvatljivi Hrvati, ostaje 399.998 Hrvata koje bi valjalo iseliti. I bez preplaćivanja i onoga „evo ti još cvaja da kupiš djetetu čokoladu“, to bi doista bio veliki iznos za isplatiti. Prosječna kirija u Hrvatskoj kreće se oko 500 eura mjesečno. Ako bi se u svaki stan stavilo čak 4 Hrvata, to bi bilo oko 100.000 stanova. Mjesečno je to 50 miliona eura, odnosno godišnje 600 miliona eura. Ako bi se išlo na to da im se kupi stan, to bi po trenutnim cijenama (zaokružimo, 100.000 stanova od 50 kvadrata s 2.000 eura po kvadratu) ispalo čak 10 milijardi eura. Ali ti Hrvati ne bi mogli živjeti od zraka, kirija odnosno stan samo su jedan dio troškova. Krenu li se sabirati drugi troškovi, dobivaju se deseci milijardi eura za koje bi se valjalo zadužiti kod MMF-a. A kamate…
Skup je to prijedlog, gospodine Tahiroviću, morate osmisliti nešto jeftinije.
Ali znate kako kažu – tko ima velike ideje, tko želi promijeniti svijet, neka prvo krene od sebe i primjerom pokaže da u njih vjeruje. Tako bi trebao i Murat Tahirović.
Poznato je da je Tahirović preko leđa logoraša obrnuo stotine hiljada, ako i ne milione maraka. Edin Batlak, logoraš iz Mostara, je prije nekoliko godina za Tahirovića izjavio da je „obični šalabajzer koji mulja i koji se bogati preko leđa ljudi koji su patili“. To bogaćenje omogućeno mu je kroz bliskost Bakiru Izetbegoviću, a kroz učestalo pojavljivanje u medijima Islamske zajednice vidljiva je i njegova bliskost toj vjerskoj organizaciji. Edin Ramulić iz Prijedora, čiji su najbliži članovi obitelji ubijeni tokom akcije etničkog čišćenja Prijedora, ljetos je za Tahirovića napisao da je „milioner koji je te milione dobio iz federalnog budžeta“. Istraživački portal Žurnal je u decembru 2019. pisao kako „od novembra 2016. godine u Tužilaštvu stoje krivične prijave protiv sadašnjeg i bivšeg predsjednika Saveza logoraša BIH Jasmina Meškovića i Murata Tahirovića zbog nenamjenskog trošenja oko pet miliona maraka budžetskog novca.“ I tako dalje i tako dalje.
Vidimo dakle da bi Tahirović lako mogao izdvojiti jedan dio „zarađenog“ novca na iseljavanje Hrvata. Evo na primjer, uskoro bi još jedan Hrvat iz Sarajeva, ime i prezime poznato redakciji, sa svojom obitelji trebao iseliti u Hrvatsku. Pozivamo Murata Tahirovića da se javi i da mu uplati kiriju bar za prvu godinu dana.
