Mediji su godinama iscrpno izvještavali o brojnim malvezacijama koje su služile kako bi se pogodovalo stranom investitoru u procesu otvaranja rudnika metala u Varešu koji ugrožava zaštićena šumska područja i izvore pitke vode u BiH, jednoj od biološki najraznolikijih zemalja u Evropi. Koncesione naknade su preniske, tvrdili su novinari i aktivisti. To je priznao i bivši generalni direktor britanske kompanije Adriatic Metals Paul Cronin u razgovoru zaNaratorium. Analiza visine koncesionih naknada pokazuje da su novinari i aktivisti, a i Cronin bili u pravu – za investitore je rudarenje u BiH višestruko isplativije nego u drugim zemljama.
Ugovor o koncesiji na istraživanje ruda u Varešu koji je 2013. ishodovala firma MM Project iz Kreševa, koja postaje Eastern Mining – kćerka Adriatic Metalsa, godinama je skrivan od javnosti. U dugom procesu potraživanja ugovora Fondacija Atelje za društvene promjene – ACTdobila je sudsku presudu kojom je u martu ove godine javnost konačno ostvarila pravo da zna na koji način se britanska kompanija služi našim zemljištem i pod kojim uslovima rudare skupe metale. Prema podacima iz koncesionog ugovora naknada za istraživanje je plaćena 0,15 KM po metru kvadratnom (m2), što iznosi 175.205,85 kmza površinu od 116,8 hektara (ha). Određena je i minimalna koncesiona naknada od 1,50 KM po toni rovne rude. U novembru 2018. godine prošireno je područje za istraživanje na oko 584 ha za koje je, prema ugovoru, naknada iznosila876.489,15 KM.
U decembru 2020. godine aneksom je prošireno područje za 3212 ha, za koje je koncesionar uplatio 481.800 KM.Vlada ZDK je prethodno donijela odluku kojom se jednokratna naknada umanjuje sa 10.000 KM na 150 KM. Tako je koncesionar više od 3.200 hektara dobio na korištenje za 10 puta nižu naknadu, o čemu su pisali iNaratorium iCentar za istaživačko novinarstvo. Smanjenje jednokratne naknade u Ministarstvu za privredu ZDK pravdali su time što je povećana „kontinuirana naknada“, navedeno je u tekstu CIN-a. Ona je ovom odlukom skočila sa 1,50 na 3,90 KM po toni rovne rude.
Prema infomacijama iz koncesionog ugovora Adriatic Metals je po osnovu jednokratnih naknada do sada uplatio1.533.495 KM. Iz Ministarstva za privredu/gospodarstvo Zeničko-dobojskog kantona u odgovoru na pitanja ACT-a o kazali su da je ovaj iznos nešto viši odnsono1.552.695 KM. Isti izvor tvrdi da je po osnovu kontinuirane koncesine naknade u 2024. britanska kompanija uplatila1.170.000KM, te da se ovaj iznos odnosi samo na dio na kojem se vrši iskopavanje. Do kraja 2024. godine Adriatic Metals je ukupno uplatio 2.703.495 KM ili 20 hiljada više ako se poslužimo informacijama resornog ministarstva.
U međuvremenu su brojni stručnjaci, ekološki aktivisti i novinari upozoravali na razmjere štete koju izaziva rudarenje na ovom području. U rijeci Bukovici iz koje se opština Kakanj snabdijeva pitkom vodomzabilježeno je povišeno prisustvo kadmija – opasnog teškog metala. Iz britanske kompanije su negirali da zagađenje dolazi od rudnika. U pokušaju stišavanja glasova javnosti Adriatic Metals jetužio aktivisticu Hajriju Čobo zbog tvrdnji iznesenih u tekstu CIN-a. Opštinski sud u Kaknjuodbacio je tužbu britanske kompanije. Čobo nije klevetala. I Kantonalni sud u Mostaru je krajem 2024.u presudikojom se poništava dozvola za eksploataciju izdata firmi Adriatic Metals BH potvrdio da nema dokaza o tome hoće li i kako eksploatacija uticati na izvorišta vode. Uprkos tome Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije ponovo jedodijelilo dozvoluza eksploataciju na, kako je opisano u sudskoj presudi, neistraženom i zabranjenom lokalitetu.Umjesto sankcijazbog sječe 3.000 m² državne šume vlasti su Adriatic Metalsu odobrile dodatno krčenje šume. Ignorisana su i upozorenja stučnjaka da rudnik ugrožava prašumu Trstionicu.
Uprkos upozorenjima Adriatic Metals je nastavio kopati, pa je u prošloj godini od prodaje metala ova kompanija zaradila27 miliona dolara. Ekstraktovano je13.635 kilograma srebra,112 kilogramazlata, 3.226 tona cinka i 2.240 tona olova, dok je u 3 i 4 kvartalu 2024. godine ekstaktovano105 tona bakra. O tome je već pisaoNaratorium, napominjući da prateći metali (zlato, srebro i bakar) donose najveći profit. Podaci sastranice ove kompanije na engelskom jeziku također ukazuju na to da su u Varešu fokusirani baš na ekspolataciju srebra, zlata i bakra. Rudnik u Varešu koji se na stranici na bosanskom nazivaProjekt Vareš na stanici na engleskom je nazvan – Vareš Silver Operation (engl. silver – srebro) što transparentnije govori o stvarnom fokusu ove kompanije.
Ovom rudniku srebra u Varešu pogodovale su kantonalne vlasti odlukom o smanjenju iznosa jednokratne naknade sa 10.000 KM na 150 po hektaru. Istovemeno je odluka da se povisi cijena iskopane rude na 3,90 KM poslužila kao izgovor kojim se pokušalo pravdati pogodovanje invesitoru nauštrb očuvanja zdravog okoliša. Analiza cijena ekspolatacije u različitim dijelovima svijeta pokazuje da je cijena rude u BiH niža nego u Velikoj Britaniji, Švedskoj, Kongu i Čileu.
Švedska
Švedska je odgovorna za proizvodnju preko 90% željezne rude evropskog kontinenta, te značajan udio olova, cinka, srebra, zlata i bakra.Koncesije izdajeRudarska inspekcija (Bergsstaten) u skladu sa Zakonom o mineralima (Minerallagen).Naknade za istraživanje variraju od 4 SEK (švedske krune) do 100 SEK (0.72 KM – 17.89KM) po hektaru godišnje, u zavisnosti od trajanja istraživačkog perioda i uplaćuju se na godišnjem nivou.Naknada za podnošenje zahtjeva za eksploatacijsku koncesiju koštaju 80.000 SEK (oko 13.600 KM) po koncesionom području. Obično se izdaju na period od 25 godina, uz mogućnost produženja.Naknada za eksploatacijuu Švedskoj iznosi 0,2% od tržišne vrijednosti proizvedenih minerala.
Ukoliko bismo željeli uporediti iznos koncesione naknade u BiH i Švedskoj morali bismo uzeti u obzir dužinu trajanja istraživačke koncesije, površinu koncesionog područja te srednju vrijednost eksploatisane rude prema Londonskoj berzi.Kako bi bilo jasnije poslužićemo se hipotetičkim primjerom koji uključuje ekspolataciju jedne tone srebra (Ag) sa 1 ha eksploatacionog prostora za koji je izdata dozvola za istaživanje i eksploataciju na godinu. U Švedskoj bi istaživačka naknada za 1 hektar iznosila 9KM za jednu godinu. Ukoliko bi uzeli u obzir da jedan hektar predstavlja jedno eksploataciono područje dodatno bi bilo potrebno platiti13.600 KM. Eksploataciona naknada za 1 tonu srebra iznosila bi oko 1.920 dolara ili oko 3.450 KM, što je 0,2% od 1.700.000 KM po toni (pošlogodišnja približna tržišna vrijednost srebra).
| Švedska (KM) | BiH (KM) | |
| Istraživanje (1 god) | 9,00 | 1.500,00 |
| Istražno područje | 13.600, 00 | |
| Eksploatacija (1 t Ag) | 3.450, 00 | 3,90 |
| Ukupno | 17.059 | 1.503,90 |
U BiH bi naknada za istaživanje iznosila 0,15 KM po m2 što je 1.500 KM za 1 ha. Ova dozvola se plaća jednokratno, bez obzira na trajanje projekta. Naknada za ekspolataciju po toni rovne rude iznosi3,90 KM.Dakle, ukupno u BiH naknada iznosi 1.503,90 KM.
Treba imati na umu da bi iznos izgledao drugačije ako bi se radilo o manje vrijednoj rudi poput bakra ili olova.
| Zemlja | Istraživačka naknada (1 god) | Eksploataciona naknada (1 t Cu) | Ukupno |
| Švedska | 9 KM + 13.600,00KM | 31,00 KM | 13.640,00
KM |
| BiH | 1.500,00 KM | 3,90 KM | 1.503,90 KM |
Tabela 2:Naknade za bakar
Velika Britanija
Velika Britanija, gdje je i sjedište kompanije Adriatic Metals,nema jedinstveni zakon kojim se reguliše oblast rudarskog sektora. Umjesto toga, primjenjuju se različiti zakoni i propisi u zavisnosti od vrste minerala i prirode aktivnosti koje se obavljaju. Većina ruda i minerala osim zlata i srebra, su u privatnom vlasništvu te investitor za eksploataciju olova, bakra, cinka i drugih metala pregovara direktno s vlasnikom zemljišta.
Zlato i srebro su vlasništvo države (tzv. “Crown Estate”) i za njih je potrebna posebna dozvola. Plaćanje obično uključuje godišnju zakupninu za zemljište, Royalty (tantijeme) – procentualni iznos od vrijednosti iskopanog minerala (npr. 1–5%), za “Crown minerals” (zlato, srebro) potrebna je dozvola “nezavisnih tijela koja upravljaju zemljištem za dobrobit nacije” The Crown Estate iliThe Crown Estate Scotland.
TheCrown Estate upravlja pravom na zlato i srebro („Mines Royal“) u Engleskoj i Walesu, ali u tim područjima nema značajne eksploatacije.
U Sjevernoj Irskoj, premaZakonu o razvoju minerala iz 1969. godine, uz određene izuzetke (izuzeci uključuju zlato i srebro), sva prava na minerale su u vlasništvu Ministarstva za ekonomiju. Od 1970. godine prava na minerale navedena u Zakonu iz 1969. godine su u javnom vlasništvu. U Škotskoj,Crown Estate Scotland upravlja pravima na Mines Royal u većem dijelu Škotske. Uobičajeni troškovi uključuju aplikacionu taksu, godišnju naknadu po hektaru koja, prema nekoliko izvora, iznosi između 15 do 25 funti i rudne rente, za koju takođe ne postoje zvanični podaci, ali prema dostupnim izvorima iznosi između 4 i 5% od vrijednosti rude.Stope rudne rente variraju između licenci i predstavljaju povjerljive informacije. U Velikoj Britaniji nema fiksne koncesione naknade po toni pa ona zavisi od ugovora, regije, vlasništva zemljišta i vrste minerala. No,porez na dobit je 25 %. Prema dostupnim podacima moguće je zaključiti da je naknada za iskopavanje rude i minerala u Velikoj Britaniji mnogo skuplja nego u BiH ili Švedskoj.
Za jednu tonu srebra koja se ekstraktuje sa površine od 1 ha u periodu od 1 godinu investitor bi, prema srednjim vrijednostima, za površinsku naknadu platio 20 funti (ili oko 40 KM) za jednu godinu. Osim toga za eksploatacionu naknadu trebalo bi platiti najmanje 34.500 funti ili oko77.760 KM, što je 4,5% od 1.700.000 KM koliko je iznosila približna cijena srebra pošle godine. No, nemoguće je napraviti preciznije proračune iznosa koncesionih naknada s obzirom na tajnost ugovora o koncesionim nakanadama i vrijednosti rudne rente.
Kongo
Visinu koncesionih naknada u BiH možemo porediti i sa naknadama u Republici Kongo, kojaraspolaže zalihama zlata, kobalta, bakra, dijamanata, ali i drugih ruda.
U Republici Kongo naknade za rudarsku eksploataciju i istraživanje su uređenе kroz tzv.„Mining Code“ koji jerevidiran 2018. godine kako bi lokalno stanovništvo i vlasti imali veću korist od eksploatacije metala. Ovimzakonom je predviđeno veće učešće države u vlasničkoj strukturi investitora, plaćanje naknade za eksploataciju, naknade za površinu (istražna i eksploataciona dozvola), ulaznog troška (1 % od vrijednosti rudnog ležišta kod javnih tendera – jednokratna taksa), plaćanje poreza i doprinosa (30 % korporativni porez na profit i 50 % „super-profit“ porez ako cijena pređe 25 % iznad predviđene cijene iz studije izvodljivosti).
Naknadu za eksploataciju iznosi 1% od tržišne vrijednosti za željezo i crne metale, 2 % na nemetale, 3,5 % na bazne metale (npr. bakar) i plemenite metale (zlato, srebro), 6 % na dragulje, 10 % na strateške minerale (kobalt, koltan, litijum, germanijum). Prema članu 199 Zakona o rudarstvu iz 2018. godine, naknade po hektaru drastično rastu kroz faze dozvole, što odražava težnju države da podstakne ozbiljne i odgovorne investitore. Za dozvolu za istraživanje kompanije plaćaju od 0,03 dolara po hektaru godišnje tokom dvije godine, 0,31 USD/ha u drugoj fazi, 0,51 u trećoj, te 1,46 USD/ha u četvrtoj fazi, koja je i posljednja dozvoljena faza istraživanja. Kada kompanija pređe na eksploataciju, obavezuje se na znatno veće iznose. Za dozvolu za eksploataciju rudarske firme plaćaju 5 USD po hektaru godišnje, bez obzira na fazu razvoja projekta. Posebne dozvole, poput onih za eksploataciju rudarskih jalovina i male rudarske operacije, imaju sopstvene tarife – do 8 dolara po hektaru, u zavisnosti od specifičnosti dozvole.
Prema ovom zakonu pojednostavljeni proračun naknada za eksploataciju 1 tone srebra na području od jednog hektara uz godinu dana istraživanja iznosi oko 33.700 dolara ili oko 60.760 KM (po kursu od 1,8). U iznos nisu uračunate ekološka taksa, naknada za odlaganje jalovine i druge administrativne takse za istraživanja.
Čile
Čile jesvjetski lider u proizvodnji bakra i litijuma, a značajne su i rezerve zlata, srebra i i drugih metala. Rudarski sektor regulisan je Ustavom,Rudarskim zakonikom iz 1983,Zakonom 21.420 iz 2022, kojim su uvećane naknade za koncesije i produženi rokovi važenja dozvola, te novimZakonom o rudarskom porezu iz 2023. godine.
Iznos naknade za istraživanje, prema zakonu iz 2023, povećan je sa 1.26 na 3,90 dolara po hektaru, dok je naknada za ekspolataciju sa 6,30 dolara po ha narasla na 18,90.
Dodatno je 2024. godine uvedenarudarska taksa koja iznosi 1% od tržišne cijene rude koja se primjenjuje samo na rudarske kompanije čija je godišnja prodaja veća od ekvivalentne vrijednosti 50.000 metričkih tona finog bakra. Porez također uključuje komponentu rudarske marže, koja može varirati od 0 do 34,5%. Oporeziva osnovica se utvrđuje na osnovu neto oporezivog prihoda kompanije.
Za kompanije koje proizvode do 80.000 metričkih tona godišnjeobračunava semaksimalna poreska stopa od 45,5% preko prilagođenog oporezivog dohotka od rudarstva i 46,5% za rudarske kompanije iznad 80.000 metričkih tona godišnje. Prema ovim informacijama naknada za tonu srebra iskopane sa područja od jednog hektara sa istraživačkom dozvolom od jedne godine iznosila bi oko22,80 dolara.
Ako bi firma eksploatisala velike količine obračunavala bi se dodatna taksa 1% od tržišne vrijednosti i taksa na profit koja varira u zavisnosti od visine profita. Taksa od 1% na srednju vrijednost jedne tone srebra od prošle godine bi iznosila oko 9.300 dolara. U proračunu možemo koristiti srednju vrijednost poreza na profit od 20% i u tom slučaju bi iznos takse na rudrsku maržu iznosio 180.000 dolara, dok bi iznos koncesione nakande za 1-godišnju ekspolataciju 1 tone srebra na podučju 1 hektara iznosio oko 189.300 dolara ili oko340.740 KM.
| Švedska | BiH | Velika Britanija | DR Kongo | Čile | ||
| Istraživanje (1 god) | 9,00 KM 13.600, 00 | 1.500,00 KM | 40,00 KM | 0,05 KM | 7,02 KM | |
| Eksploatacija (1 t Ag) | 3.450,00 KM | 3,90 KM | 77.760,00 KM | 60.765,00 KM | 362.914,02 KM | |
| Ukupno | 17.059,00 KM | 1.503,90 KM | 77.800,00 KM | 60.765,05 KM | 340.740,00 KM |
Napomena: Vrijednosti i proračuni u tekstu su ilustrativne prirode i u stvarnosti mogu oscilirati.
Ovo dokazuje da je cijena koncesionih naknada za istaživanje i eksploataciju u BiH najniža, te da u odnosu na zemlje s kojima poredimo građani BiH imaju najmanje koristi od rudarenja skupih metala. Korištenje prirodnih resursa, ipak, se ne smije podlijegati samo ekonomskoj logici već se podjednako moraju uzeti u obzir svi rizici trajnog narušavanja prirodnih ekosistema koji posljedično mogu ugroziti uslove neophodne za života čovjeka i ostali živi svijet. Trenutna slika rudarskih planova ne samo da ne donosi ekonomsku korist lokalnim zajednicama već, prema mišljenju stručnjaka, lokalnih zajednica i aktivista, tajno narušava prirodna bogatstva Bosne i Hercegovine koja je prepoznata kao jedna od biološki najraznolikijih zemalja u Evropi.
Istovremeno je, prema procjenama aktivista tek oko 3% zaštićenih područja, što je daleko ispodevropskog prosjeka koji se kreće oko 30%. Eksploatacija u Varešu već je izazvala značajnu zabrinutost zbog potencijalnih štetnih posljedica na biodiverzitet. Procjene ukazuju da rudarenje ugrožava šumska staništa usljed krčenja šume i izgradnje infrastrukturnih objekata, te da toksični metali prijete kontaminaciji vode, tla i zraka.Naučne analize ukazuju da su gubitak biodiverziteta, zagađenje vodotoka te taloženje teških metala prisutni i nakon zatvaranja rudnika, uz trajne promjene u lokalnim ekosistemima. Uticaj rudarskih aktivnosti na biodiverzitet potvrđuje se kroz smanjenje broja vrsta, fragmentacija staništa, te dugotrajnu degradaciju tla i vegetacije.
U zemljama poput BiH, koja prema Indeksu percepcije korupcije Transparency Internationala druga najlošije rangirana zemlja u Evropi zaštita okoliša često je žrtvovana zarad privatnih interesa i političkih dogovora. Netransparentni procesi dodjele koncesija omogućavaju eksploataciju prirodnih resursa bez stvarne kontrole i odgovornosti. Vlasti u BiH ali i regionu često ignorišu ekološke standarde i potrebe lokalnih zajednica kao i masovne pokrete koji se opiru netransparentim rudarskim projektima koji ugrožavaju prirodu i negativno utiču na zdravlje građana. U takvom sistemu rudarenje predstavlja ozbiljnu prijetnju prirodi i zdravlju ljudi kao osnovnom javnom interesu.
Dok druge, razvijene zemlje revidiraju zakone kako bi osigurale zaštitu prirodnih resusa i veću dobit za lokalne zajednice građani BiH još čekaju da premijer Zeničko-dobojskog kantona Nezir Pivić ispuni obećanje o povećanju koncesione naknade. Tada bismo trebali saznati koja je zadnja cijena pitke vode, zaštićenih šumskih predjela i zdravog tla. Dok se to ne desi, koncesionu naknade od 3,90 KM po toni rude godišnje od sada će plaćati kanadska kompanija Dundee Precious Metals, fokusirana na iskopavanje plemenitih metala, koja je počekom juna preuzela vareške rudnike u transferu vrijednom 1,25 milijardi dolara.
Tekst je nastao uz podršku Fondacije Atelje za društvene promjene – ACT.
