Svi se sjećamo, nije to bilo davno, kada je Elektroprivreda Bosne i Hercegovine (EP BiH) prije skoro dvije godine lansirala promidžbenu kampanju “Za ljepšu i zdraviju BiH” od nekoliko video spotova. “Biti lider i pokretač”, kaže nam narator u jednom od spotova dok se pred nama smjenjuju scene aktraktivnih pejzaža, “ne znači da treba prestati sanjati”.
Od ambicioznih planova za transformaciju energetskog sistema jednog dijela BiH od tada su ostali samo snovi. To se najbolje može vidjeti u “Planu poslovanja za period 2024-2026” koji je EP BiH objavila u martu ove godine.
U ovom dokumentu se navodi da će do kraja 2026. godine 17 novih projekata početi sa radom, dok će do kraja iste godine početi izgradnja 32 nova projekta. Među 17 objekata koji će početi sa radom nabrojane su fotonaponske elektrane Gračanica 1 i 2 kod Bugojna, Gornja Breza kod Breze, Banovići selo kod Banovića i Podveležje 3 kod Mostara. Osim ovih pet objekata, u dokumentu se ne navodi kojih još 12 objekata će početi sa radom. U ovom periodu je također planirana izgradnja Hidroelektrane Janjići i vjetroelektrane Vlašić.
Ministar energije, rudarstva i industrije FBiH Vedran Lakić, kadar SDP-a, prije nekoliko dana je kao u filmu “Dan mrmota”, ponavljajući obećanja prethodne vlasti, najavio da će se na napuštenim kopovima i odlagalištima rudnika u Federaciji BiH graditi solarne elektrane. To bi bila optimistična vijest da ti isti projekti nisu najavljeni prije dvije i više godina.
Kada smo prije dvije godine pisali reportažu iz Breze, aktuelni načelnik Vedad Jusić (SDA) kazao nam je da je iz EP BiH dobio potvrdu da će izgradnja objekta početi do kraja godine, što se nije desilo. Optimistične najave također su dolazile i iz Banovića. Iz EP BIH su 2021. godine najavili da će solarna elektrana Podveležje instalisane snage 36 MW, planirana na lokaciji istoimene vjetroelektrane, biti izgrađena 2023. godine, a puštena u pogon 2024. Planom EP BiH za 2022-2024 predviđen je i početak rada solarne elektrane Gračanica.
Sada je početak radova na ovim objektima odgođen za ovu godinu, što se vidi u Planu nabavki EP BiH za 2024. U međuvremenu su privatne kompanije širom BiH izgradile desetine hektara fotonaponskih elektrana.
Štetni planovi dolaze na naplatu
Zinaida Dimitrijević, inženjerka iz sektora za proizvodnju EP BiH, prisjeća se kako je prije šest godina pokušavala upozoriti na štetne planove ovog javnog preduzeća.
– Kad je bila aktuelna izgradnja Bloka 7, ja sam javno bila protiv, ne toliko s aspekta zaštite okoliša, jer to bi bio skroz novi blok gdje bi ta pitanja bila riješena, međutim to je bilo više iz ekonomskih razloga. Ako ulazimo u Europu i borimo se na nekom ekonomskom tržištu, zbog taksi na CO2 taj blok je bio ekonomski neisplativ, što se sad i pokazalo. Pošto nisam mogla da doprem do tadašnje uprave, ja sam poslala pismo i tadašnjoj upravi, nadzornom odboru i našoj osobi za PR. Uopšte nisam dobila odgovor. Onda sam pokušala preko sindikata: “Ljudi, hajde da vidimo kuda plovi ovaj brod.“ To su ogromna ulaganja. Međutim, nigdje nisam naišla na podršku, kaže ona.
Šest godina poslije, od Bloka 7 su ostala samo dugovanja EP BiH, a osim vjetroelektrane Podveležje nisu izgrađeni nove elektrane na obnovljive izvore energije.
– Kako će to EP BiH platiti, da vam pravo kažem – ne znam, iskrena je Dimitrijević.
Trom menadžment, netransparentnost prema zajednici, zastarjeli pristupi novim tehnologijama, neki su od problema zbog kojih EP BiH kaska u ulaganjima u obnovljive izvore slaže se Dimitrijević. Dijagnoza – sindrom javnog preduzeća.
– Mi se nekad šalimo: “Jao, mi o svoj firmi saznajemo sa Klixa.“ Nemamo informacije unutar firme da mi razgovaramo. Nije ni o Bloku 7 bila otvorena šira inžinjerska rasprava. Sve se to radi u vrlo zatvorenim krugovima ljudi od povjerenja. Smatram da ljudi u EP BiH ne shvataju da se mora uključiti lokalna zajednica, da se mora razgovarati, da se mora nešto obezbijediti toj lokalnoj zajednici. Ne možeš ti doći i ljudima reći „Ja ću ovdje postaviti vjetroelektranu, šta me briga šta ćeš ti reći“. Vremena su se promijenila, primjećuje ona.
Planirani rast proizvodnje u termoelektranama
Čak i da novi objekti u planiranom periodu budu pušteni u pogon, oni neće značajno utjecati na ukupnu proizvodnju. Štaviše, prema planu proizvodnje u ovom javnom preduzeću planiraju povećati proizvodnju u termoelektranama za više od 1000 GW u odnosu na 2023. godinu, a smanjiti proizvodnju iz hidroelektrana!
Rečenica iz Plana EP BiH za 2024-2026 eksplicitno govori da će novi kapaciteti iz obnovljivih izvora biti zanemarivi:
“Novi proizvodni objekti koji će se graditi i pustiti u pogon tokom planskog perioda neće imati preveliki uticaj na bilans uspjeha, s obzirom da se radi o relativno malim količinama električne energije (u odnosu na ukupne bilansne količine).”
Obzirom da se rudnici koncerna EP BiH nalaze u ogromnim problemima, te da su u prvih pet mjeseci ove godine realizovali tek 63 posto planirane proizvodnje, postavlja se pitanje na čemu menadžment javnog preduzeća bazira optimistične planove.
Almir Muhamedbegović, stručnjak za energetiku, kaže da su ti planovi često nerealistični.
– Na Bloku 6 prošle godine je rađen remont. Remont je trajao mnogo duže nego što je planiran. Kasnio je i na taj način je smanjena proizvodnja. S druge strane imate problem u rudnicima koji ne mogu iskopati koliko treba, ali je suludo da u planu imate sve veću proizvodnju u termoelektranama, kada će ta struja iz termoelektrana postajati sve skuplja. Svi idu ka dekarbonizaciji, samo oni planiraju povećati proizvodnju. Oni su prikazali kako će nakon remonta ti blokovi još bolje raditi. To je suludo. To je glupo. To je tehnički neizvodivo. To je kao da uzmete kola od 40 godina i kažete sad ću ja u njega ubaciti motor od Ferrarija i on će voziti. Možete vi ubaciti motor od Ferrarija, ali šta je sa šasijom koja je stara, šta je sa svim ostalim komponentama tih kola koja su projektovana prije 50 godina i ne za taj motor. To vam je slučaj i ovdje, objašnjava slikovito za Naratorium Muhamedbegović.
Da su planovi za povećanje proizvodnje u termoelekranama fantazije, potvruđuje izjava koju nam je dao predsjednik novoosnovanog Nezavisnog sindikata radnika elektroprivredne djelatnosti Nedžad Hadžović koji kaže da se trenutno uništavaju kotlovi u termoelektranama zbog korištenja nekvalitetnog uglja.
– Dok se rudnicima isplaćuje avans za neiskopani ugalj, istovremeno se nabavlja nekvalitetni ugalj koji uništava blokove u Tuzli i Kaknju. Taj ugalj se jednim dijelom nabavlja iz rudnika Kamengrad. On se nabavlja jer rudari nisu ispoštovali dinamiku dostave uglja za termoelektrane. Polovina dogovorene količine za prvih šest mjeseci nije dostavljena i to dovodi do gubitaka i dovodi u pitanje samu Elektroprivredu, upozorava Hadžović koji je zaposlen u sektoru snabdijevanja EP BIH.
Omča CO2 taksi
Nedostatak novih kapaciteta iz obnovljivih izvora će postajati sve izraženiji kako proizvodnja energije iz uglja bude postajala skuplja, a iz obnovljivih jeftinija, što je trend koji traje već nekoliko godina. Skuplja proizvodnja u termoelektranama će dovesti do toga da će biti jeftinije uvoziti struju u pojedinim periodima dana ili godine, nego proizvoditi vlastitu. To se već dešava, kaže Muhamedbegović.
– Šta je sa učešćem na berzi gdje u ovom momentu mogu da kupe jeftiniju struju nego je to proizvedena struja iz termoelektrana, pita se on.
EP BiH, za razliku od EP HZHB, objašnjava ekspert, još uvijek nije registrovana ni na jednoj berzi, gdje je moguće kupiti jeftiniju struju nego iz termoelektrana.
– Ako možeš nešto kupiti jeftinije nego što proizvodiš, možda bi trebao razmišljati da neke stvari tamo ugasiš, ja ne govorim da ugasiš sve, da ostaviš dva dobra bloka, a da ugasiš ove neefikasne blokove koji imaju 28 posto efikasnosti. U njima moraš potrošiti 1,3 tone lignita da bi proizveo jedan megavat struje, a gdje je cijena lignita recimo 150-200 KM, a proizvodnja na pragu 170 KM, dok ti možeš da kupiš za 140 KM. EP HZHB posluje pozitivno, nemaju nijedne termoelektrane.
Ključ je u pametnoj kupovini struje, kaže ovaj ekspert.
– Postoje periodi suše kada hidroelektrane ne mogu da pokriju njihovu potrošnju, ali oni pametnom dugoročnom kupovinom mogu nabaviti struju jeftinije. EP BiH već decenijama odlaže učešće na berzi zbog pljačke kroz netransparentnu prodaju viškova, poentira Muhamedbegović, misleći na prodaju viškova preko kompanija-nakupaca iz Švicarske i Slovenije koje sa jednom zaposlenom osobom ostvaruju godišnje desetine miliona prihoda izvozeći struju proizvedenu u koncernu EP BiH.
Međutim, to je samo jedan od problema koji bi mogli eskalirati u idućih nekoliko godina. “U Bosni i Hercegovini će za 2-7 godina biti uvedeno plaćanje taksi ili sličnih naknada na CO2 emisije iz termoelektrana na prostoru BiH”, navodi se u Planu poslovanja EP BiH za 2024-2026.
– Ako BiH ne napravi neko tržište emisija, pokušaj da mi sami trgujemo emisijama, čak i da se to proširi na regiju, onda će nam biti nametnut takozvani CBAM, gdje novac neće ostajati u BiH nego će biti plaćen tamo gdje se izvozi električna energija. Platit će onaj koji je uvezao električnu energiju. Ako ne bude poremećaja, onda naša cijena neće biti konkurentna, jer kad platitete te namete za CO2, to nije malo. To neće biti samo problem proizvođačima struje, nego i svim industrijama koje imaju karbonski intenzivnu industriju, kao što su naprimjer cementare, objašnjava Zinaida Dimitrijević, čija je profesionalna specijalizacija trgovanje emisijama.
CBAM je skraćenica za termin Mehanizam za prilagodbu granica ugljika (engl. Carbon Border Adjustment Mechanism). Ovaj mehanizam je alat EU za postavljanje poštene cijene ugljika koji se emituje tokom proizvodnje robe s intenzivnim ugljikom koja ulazi u EU, te za podsticanje čistije industrijske proizvodnje u zemljama koje nisu članice EU.
U međuvremenu je EP BiH, kao tranzicijski mehanizam, uvela interno naplaćivanje CO2 taksi, što je ostalo potpuno neprimijećeno u bh. javnosti koju isključivo zanima hoće li struja poskupjeti ili neće.
– Obračunati interni trošak emisije CO2 za 2021. godinu iznosio je 23,8 mil. KM i to uz udio besplatne alokacije od 95% u toj godini. Za 2022. godinu interno je obračunato 68,3 mil. KM troška CO2 emisija uz udio besplatne alokacije od 90%. Obzirom na ostvarenu proizvodnju i procjenjene emisije, a uz smanjenje udjela besplatne alokacije (85% za 2023. godinu), te cijenu emisija, interni troškovi za CO2 emisije za 2023. godinu procjenjeni su na blizu 80 mil. KM. Iako je cijena u zadnjih pola godine značajno pala, interni troškovi bi idalje bili veoma značajni obzirom na uobzireno smanjenje udjela besplatne alokacije te bi prelazili 100 miliona KM godišnje. Realno je moguće da od 2026. godine bude formalno uvedena i obaveza plaćanja taksi te bi ovi troškovi teretili proizvodnu cijenu, finansijski rezultat i gotovinske tokove, stoji u spomenutom dokumentu EP BiH.
Obračunati interni trošak emisija CO2 u EP BiH podrazumijeva da ovo javno preduzeće odvaja dio prihoda obračunat prema emitovanoj toni ugljika u proizvodnji električne energije sagorijevanjem uglja. Ta prikupljena sredstva su planirana za finansiranje izgradnje solarnih i vjetroelektrana, čime bi se premostio period do uključivanja BiH u međunarodni sistem trgovanja CO2 taksama.
Muhamedbegović objašnjava kako ovaj mehanizam funkcioniše.
– Kad je potpisan ugovor između Sekretarijata Energetske zajednice i JP EP BiH, EP BiH se obavezala da će uvesti interni obračun emisije CO2 i svu energiju iz termoelektrana oporezovati svojom internom taksom od pet posto prve godine. Svake sljedeće godine taj iznos će se povećavati za pet posto od trenutnog iznosa takse CO2 koja važi na europskoj berzi.
Copy-paste planovi
Da li se prikupljeni novac od internih taksi doista odvaja u posebna sredstva od kojih bi se finansirali projekti iz obnovljivih izvora, naši sagovornici nisu mogli odgovoriti. Do objave ovog teksta odgovor nismo dobili ni iz EP BiH. Pošto se u planu nabavki EP BiH za 2024. navodi da će 16 novih solarnih elektrana biti finansirano iz vlastitih sredstava, moguće je da su ta sredstva doista odvojena.
Koliko je u Bosni i Hercegovini neozbiljno pristupljeno problemu dekarbonizacije ilustruju i sljedeća dva citata sa slike. Naime, autor Plana poslovanja EP BiH za 2024-2026 samo je uz male preinake kopipejstovao dio koji se odnosi na CO2 takse i Nacionalni energetski i klimatski plan BiH (NECP BiH) iz Plana za 2022-2024 godinu!
Energetska zajednica je nekoliko puta vraćala nacrt NECP BiH jer “nema dovoljno klimatskih ambicija i nedostaju datumi i planovi za postupno ukidanje ugljena, dok su politike i mjere deskriptivne umjesto s mjerljivim ciljevima. Dokumenti su pripremljeni bez dovoljno transparentnosti i sudjelovanja javnosti”, navodi se u izvještaju o procjeni koje je izradila Climate Action Network (CAN) Europe.
HE Janjići
Od velikih najavljenih projekata iz obnovljivih izvora, čini se da je najbliži realizaciji hidroelektrana Janjići koja je planirana kod istoimenog mjesta na rijeci Bosni uzvodno od Zenice, iako je izgledalo da nakon povlačenja njemačke KFW banke iz kreditiranja projekta od ove hidroelektrane neće biti ništa. Proces ishodovanja dozvola i davanja saglasnosti pratio je niz nezakonitih radnji.
– Na tom području ne bi bila adekvatna gradnja jer predstavlja jedan od rijetkih predjela rijeke Bosne koji nije toliko zagađen industrijskim djelovanjem i gdje još uvijek postoji mogućnost za floru i faunu da obitava bez nekih prepreka. Pored toga, mještanima je zasmetala činjenica da će taj objekt kada se izgradi zbog svojih kapaciteta utjecati na strujanje zraka, jer je grad Zenica već pod pritiskom zbog drugih industrijskih postrojenja, a u blizini je i Kakanj sa svojim postrojenjima. Taj predio predstavlja oazu mira za životinjski svijet i za ljude, kaže za Naratorium Emina Veljović iz Aarhus centra.
Ova organizacija već godinama pruža pravnu pomoć mještanima četiri mjesne zajednice koje će biti zahvaćene planiranom hidroelektranom.
– Kada je banka odlučila odustati od kreditiranja ovog projekta, mještani su pomislili da je to kraj projekta. Uspjeli smo jednog kreditora ohrabriti da odustane od podrške ovom projektu, ali to ne znači da se neće pojaviti neki drugi. Kada npr. dođe banka iz Kine ili neke druge zemlje u kojoj ne važe striktna pravila za zaštitu okoliša, ubijeđivati njih da se povuku je Sizifov posao. To govorim iz iskustva jer imamo hidroelektrane koje se grade na rijeci Bistrici u RS-u, to su dvije velike i jedna mala hidroelektrana, i to gradi kineski investitor. Mi smo uspjeli dokazati da tu živi bjelonogi rak koji je endemska vrsta, kritično ugrožena vrsta. Investitoru je to bila simpatična konstatacija.
Mještani četiri lokalne zajednice su na početku bili složni u otporu prema izgradnji hidroelektrane, međutim, sada je većina vlasnika zemljišta koje će biti zahvaćeno akumulacijom prodala svoje zemljište, potvrđuje nam Aldin Tokalija, aktivista iz Janjića:
– Eksproprijacija je u većini slučajeva završena, samo tamo gdje je problem sa imovinsko-pravnim odnosima još uvijek nije završeno. Ljudi jesu protiv, ali šta će, moraju prodati svoje zemljište. To je proglašeno javnim interesom i to je to. Narod je, da vam priznam, postao prilično pasivan. Teško je nekoga natjerati da napusti udobnost doma i izađe protestovati. Prije mislim da neće biti ništa, nego da hoće, u smislu pobune naroda, iskren je Tokalija.
Dodaje da su to su jedini prirodni slapovi na rijeci Bosni. Ovom akumulacijom će biti potopljena i janjićka ada.
– Gdje god ima malo brzaka oni su nanišanili hidroelektranu. Oni su čak u studiji uticaja na okoliš napisali da će se akumulacija zatrpati za tri godine. Pošto rijeka Bosna nosi velike količine nanosa to će se desiti. Ja sam im postavio pitanje na koje načine oni to misle čistiti. Da ispuste akumulaciju i dovezu bagere da to čiste? Ili će sve pustiti niz vodu i pobiti sve ribe? Oni nemaju jasnu strategiju kako da riješe taj problem. Ekonomska isplativost te hidroelektrane će biti upitna ako se ikad izgradi, upozorava on.
Zasad nema informacija iz kojih sredstava će se finansirati ovaj projekt. EP BiH će morati pronaći kreditora izvan EU, jer će europske banke teško pristati da učestvuju u projektu iz kojeg se jedna europska banka već povukla zbog mogućih brojnih negativnih posljedica na životni prostor ljudi, životinja i biljaka. Ne bismo se iznenadili ako bi doživjela sudbinu HE Vranduk na istoj rijeci.
Ovaj tekst je nastao uz podršku Heinrich Boll Stiftung Sarajevo.