Zbog incidentnog zagađenja Nereteve na području industrijske zone u Konjicu koje je prije dvije godine uzrokovalo pomor ribe do danas niko nije odgovarao. Federalna vodna inspekcija ne može ustanoviti ko su počinioci jer više kompanja koristi isti odvod. Iz Gradskog vijeća Konjica više od godinu dana ne dostavljaju katastar podzemnih kanalizacionih instalacija, tvrdeći, suprotno dokazima, da ove podatke inspekcija nikada nije zahtijevala. Jedna od kompanija u industrijskoj zoni čak osam godina radi bez vodne dozvole. Upravo je ona nagrađena sredstvima iz Fonda za zaštitu okoliša FBiH.
Zagađenje Neretve teškim metalima iz industrijske zone Konjic predstavlja problem koji se godinama razvodnjava kroz mreže nadležnosti. Zbog toga kompanije odgovorne za ispuštanje toksičnih hemikalija u hercegovačku žilu kucavicu prolaze nekažnjeno. Naratorium je u oktobru prošle godine pisao o ovom problemu, ali smo u međuvremenu došli i do novih informacija koje bacaju dodatno svjetlo na ovu temu.
Tada smo se prisjetili incidenta iz jula 2022. godine koji je rezultirao pomorom ribe i povišenim koncentracijama metala poput bakra, nikla i cinka nizvodno od industrijske zone u Konjicu. Pošto su nakon privatizacije različite firme došle u posjed velikog industrijskog kompleksa koji je pripadao UNIS-u, njena infrastruktura je rasparčana na više njih. U prijeratnom kombinatu su postojale odvodne cijevi za različite tipove otpadnih voda. Oborinske vode su išle kroz jednu cijev, otpadne industrijske vode kroz drugu koja je vodila do pogona za prečišćavanje, fekalne na treću, i tako dalje.
Međutim, tokom privatizacije, kompanije Eurosjaj d.o.o., Graewe Tadiv d.o.o. i Unisgal d.o.o. priključile su se na jednu odvodnu cijev, upravo onu kroz koju su ispuštene toksične supstance 2022. godine. Krivac za ovaj incident nikad nije utvrđen, jer kako nam je kazao glavni federalni vodni inspektor Mirsad Smailagić, zbog nemogućnosti da se odredi iz koje tačno kompanije je ispuštena nepročišćena voda, nije bilo dovoljno dokaza.
Zbog čega predsjedavajući Gradskog vijeća Konjic zaobilazi istinu?
Zbog problema zagađenja Neretve Kolegij Gradskog vijeća grada Konjica je 2023., godinu dana nakon incidenta organizovalo tematsku sjednicu s fokusom na ovaj problem, a njoj su prisustvovali relevantni predstavnici lokalnih i entitetskih vlasti, te nadležnih institucija. Među njima su bili i tadašnji i sadašnji predsjedavajući Gradskog vijeća Kenan Greda (Stranka demokratske akcije) i glavni federalni vodni inspektor Mirsad Smailagić. Iako pozvani, predstavnici metaloprerađivačkih kompanija nisu se pojavili. Najvažniji zaključak sjednice je bio da Gradsko vijeće dostavi Katastar podzemnih kanalizacionih instalacija za tehnološku, fekalnu i oborinsku otpadnu vodu iz industrijske zone, tvrdi Smailagić. On nam je još u septembru prošle godine potvrdio da ovaj katastar nikad nije dostavljen.
Obratili smo predsjedavajućem Gradskog vijeća Kenanu Gredi s pitanjem zašto to nije učinjeno i hoće li biti. Ovo je njegov odgovor: “Na Vaš upit vezano za dostavljanje katastra podzemnih instalacija Federalnom vodnom inspektoratu, naglavašamo da na predmetnoj tematskoj sjednici nije usvojen zaključak koji bi nalagao dostavaljanje katastra koji spominjete u Vašem upitu. U odnosu na Vaš upit da li će katastar podzemnih insalacija biti dostavljen, ističemo da Federalni vodni inspektorat ima ovlašenja da u vršenju inspekcijskog nadzora zatraži svu dokumentaciju koja se odnosi na predmet inspekcijskog nadzora”.
Kada smo ga pitali za pojašnjenje, pozivajući se na odgovor glavnog federalnog vodnog inspektora, Greda je nastavio insistirati da katastar nikad nije zatražen.
“Na tematskoj sjednici Kolegija Gradskog vijeća uopšte nije donešen zaključak da se dostavi katastarska domumentacija, niti je GV ikada zaduženo da istu dostavi. Ponavljam, Federalni vodni inspektorat ima ovlašenja da u vršenju inspekcijskog nadzora zatraži svu dokumentaciju koja se odnosi na predmet inspekcijskog nadzora”, stoji u dopuni odgovora.
Kako bi potkrijepio svoje tvrdnje, glavni federalni vodni inspektor Mirsad Smailagić nam je poslao fotografiju urgentnog dopisa naslovljenog na gradonačelnika i predsjedavajućeg Gradskog vijeća, poslanog 13.10.2023. godine, četiri mjeseca nakon tematske sjednice.
Urgent FUZIPA-a Gradskom vijeću Konjic/Foto: Naratorium
Pored katastra, od lokalnih vlasti u Konjicu je zatražen i zapisnik sa pomenute sjednice, koji također nikad nije dostavljen. U dopisu stoji i da je inspektor više puta telefonski pozivao predsjedavajućeg, ali da se ovaj nije javljao na telefon. Uzimajući u obzir priložene dokaze, možemo utvrditi da je u odgovorima koje nam je poslao Greda zaobišao istinu. Iz kojih razloga, možemo samo nagađati, ali to je već pitanje za pravosudne institucije.
Fondacija Atelje za društvene promjene – ACT, zajedno sa nizom udruženja za zaštitu okoliša, 26.11.2024. godine je podnijela krivičnu prijavu Kantonalnom tužilaštvu Hercegovačko-neretvanskog kantona protiv odgovornih N.N. lica iz Donjeg polja u Konjicu zbog ispuštanja otpadnih voda u 20.07.2022.
Osam godina rada bez vodne dozvole
Nepostojanje zasebnih ispusta za otpadne tehnološke vode ne predstavlja problem samo FUZIP-u, nego i Agenciji za vodno područje Jadranskog sliva koja je zadužena da vrši redovna uzorkovanja vode na ispustima kompanija koje ispuštaju otpadne vode. Kada zaposlenik kompanije dođe na lice mjesta da uzme uzorak, on ne može znati iz kojeg od tri postrojenja su ispuštene supstance koje je uzeo. Ipak, ova agencija vrši ispitivanje na nekoliko koordinata na ovom području. Podaci za 2022. godinu pokazuju prekomjerno prisustvo bakra, nikla i cinka nizvodno od industrijske zone Konjic. Ispitivanja su vršena i 2023. i 2024. godine, ali analiza još uvijek nije završena i objavljena na stranici agencije. Ovo kašnjenje u objavi podataka je zabrinjavajuće. Ono što su nam mogli potvrditi iz agencije jeste da su koncentracije povišene i u ove dvije godine, ali da nisu visoke kao prije tri godine.
“Istraživački monitoring na vodnom tijelu rijeke Neretve na području Konjica uključuje i stanice u zoni miješanja otpadnih voda, a rezultati tih ispitivanja ne predstavljaju ukupnu ocjenu stanja vodnog tijela već se koriste za analizu pritisaka. Kod svih točkastih izvora pritisaka postoji zona miješanja koja prema definiciji predstavlja ograničeno područje ili volumen vode gdje se događa početno razrjeđivanje ispuštanja i gdje se mogu premašiti određeni brojčani kriteriji kakvoće vode, obzirom da su propisane granične vrijednosti prosječnih godišnjih parametara za dobro stanje u površinskim vodama višestruko strože od dopuštenih graničnih vrijednosti tih parametara u otpadnim vodama”, stoji u odgovoru Agencije za područje sliva Jadranskog mora Naratoriumu.
Provjerili smo i šta je sa vodnom dozvolama kompanija Eurosjaj, Graewe Tadiv i Unisgal.Eurosjaj i Graewe Tadiv imaju važeće dozvole do 10.02.2025.
“Obe naprijed navedene firme su kod ove Agencije podnijele zahtjev za produžetak vodne dozvole i postupak izdavanja je u tijeku”, potvrđuju nam iz Agencije.
Uslovi ispuštanja otpadnih tehnoloških voda nisu regulisani zakonom, negoUredbom o uslovima ispuštanja otpadnih voda u okoliš i sisteme javne kanalizacije. Vlada Federacije Bosne i Hercegovine svake tri dočetiri godine obnavlja ovu uredbu, produžujući rok zagađivačima za uspostavljanje sistema za prečišćavanje otpadnih voda. Posljednji put ova uredba je obnovljena 29.12.2023. godine. Ona propisuje i dinamičke planove kojima kompanije planiraju unapređenja sistema kojima će okončati ispuštanje zagađujućih materija. To je regulisano članom 26. Okolišni aktivisti godinama upozoravaju na manjkavosti ove uredbe, pozivajući federalne vlasti da napokon donesu moderan zakon koji će tretirati ovaj problem.
Član 26. propisuje i izuzeće za poslovne subjekte koji su već ispunili ciljeve. U odgovoru agencije se navodi da “‘Eurosjaj’ d.o.o. Konjic i ‘Graewe Tadiv’ d.o.o. Konjic ne podliježu članku 26. Uredbe o uvjetima ispuštanja otpadnih voda u okoliš i sustave javne kanalizacije (‘Službene novine FBiH’, br. 26/20, 96/20 i 1/24) – izgrađeni uređaji za pročišćavanje tehnoloških otpadnih voda iz predmetnih objekata”.
Što se tiče kompanije Unisgal, dobili smo iznenađujući odgovor.
“Uvidom u službene evidencije kojima raspolaže Agencija za vodno područje Jadranskog mora firma ‘Unisgal’ d.o.o. Konjic nema izdane važeće vodne dozvole. Postupak po zahtjevu ‘Unisgal’ d.o.o. Konjic za izdavanje vodne dozvole je u tijeku. Uvidom u službene evidencije kojima raspolaže Agencija za vodno područje Jadranskog mora na ime korisnika objekta: ‘Unisgal’ d.o.o. Konjic izdana je vodna dozvola broj : UP/40-1/25-4-106/11 od 14.01.2013. godine na period do 21.01.2017. godine. Nakon tog perioda od strane ove Agencije odbijani su zahtjevi za izdavanja vodne dozvole na izgrađeni pročistač tehnoloških otpadnih voda na predmetnom objektu i to zbog nepotpune dokumentacije iz oblasti gradnje”, rečeno nam je iz Agencije.
To znači da ova kompanija već osam godina radi bez vodne dozvole!
Neretva kod industrijske zone Konjic/Foto: Naratorium
Da stvar bude gora, ova kompanija čiji direktor je Jasmin Badžak, koji je vlasnik i Eurosjaja, prošla je na pozivuFonda za zaštitu okoliša FBiH za projekte zaštite okoliša za projekt“Tretman tehnoloških otpadnih voda iz procesa galvanizacije” sa iznosom do 588.000,00 KM. Po namijenjenom iznosu nalaze se na vrhu liste organizacija koje su “nagrađene”.
Međutim, ovaj projekat još uvijek nije realiziran, saznaje Naratorium.
“Putem Javnog konkursa 2023. pomenuta sredstva su odobrena Kompaniji Unisgal d.o.o. Konjic za implementaciju navedenog projekta. Ovdje trebamo naglasiti da su ova sredstva rezervisana za ovaj projekt, što važi i svaki projekt koji sufinasira Fond, ali tek po pravdanju i realizaciji istih te dokazanom namjenskom utrošku ova sredstva postaju operativna za korisnika. Također, korisnik je dužan da osigura bankovnu garanciju na iznos odobrenih sredstava što predstavlja garant za naša sredstva u slučaju da projekt ne bude implemetiran kao što je planirano. U tom slučaju se ta sredstva preusmjeravaju kroz naredne pozive u druge projekte iz te oblasti. Što se tiče statusa ovog projekta, on je još u realizaciji te nije bilo potraživanja sredstava za isti. Ugovor za projekt koji implementira Unisgal završava u martu tekuće godine, s tim da ako postoje opravdani razlozi isti se može i aneksirati”, navodi se u odgovoru Fonda za zaštitu okoliša.
Tako su sredstva poreskih obveznika FBiH trebala otići (a možda i hoće ako su dosad ispunjeni uslovi ili Fond aneksom produži ugovor) kompaniji koja već osam godina radi bez vodne dozvole. Iz ove kompanije nisu odgovarali na naše upite.
Šta je utvrdila komisija Federalnog ministarstva okoliša i turizma?
Federalno ministarstvo okoliša i turizma formiralo je Komisiju za praćenje i analizu implementacije Uredbe o uslovima ispuštanja otpadnih voda u okoliš i sisteme javne kanalizacije prošle godine. Tada su nam iz ministarstva rekli da Komisija radi na izvještaju koji će uskoro biti objavljen. Ovaj izvještaj je usvojen na sjednici Vlade FBiH 13. februara 2025.
“U izvještaju koji je usvojen navedeno je da je ukupan broj obveznika čiji se rad prati Uredbom, u Federaciji BiH 125, od kojih je 27 već ispunilo sve obaveze, i daljnji monitoring će se vršiti nad njih 98. Obaveze koje su propisane Uredbom, unutar prvog izvještajnog perioda u smislu usklađivanja vodnih dozvola, ispunili su ili su u završnoj fazi ispunjavanja njih 89, te ih svega devet nije postupilo u skladu s Uredbom. Za one obveznike koji su već pribavili nove vodne dozvole, njih 75, ministarstva su zatražila inspekcijske nadzore za one koji su u dinamičkim planovima imale aktivnosti planirane za realizaciju unutar prvog izvještajnog perioda. Zatražena su ukupno 44 inspekcijska nadzora i obavljeno ih je 39, pri čemu su za 30 nalazi u potpunosti ili djelimično pozitivni, a za devet je utvrđeno da nisu realizirali aktivnosti definisane dinamičkim planovima koji su Uredbom postali sastavni dio vodne dozvole što je također jedno od poboljšanja koje je Uredba donijela jer upravo olakšava rad inspekcije na terenu”, stoji usaopštenju Federalnog ministarstva okoliša i turizma.
Ranije ove godine iz FMOIT-a smo dobili informacije da je u izvještajnom periodu od marta do septembra 2024. godine prema podacima Agencije za vodno područje Jadranskog mora “od ukupno 17 obveznika, njih 11 (64,71%) podnijelo zahtjev za izmjenu vodne dozvole i uskladilo se s prijelaznom odredbom člana 4. stav (2) Uredbe; Njih 5 (29,41%) nalazi se u fazi pribavljanja rješenja o vodnim dozvolama; Jedan obveznik (5,88%) nije podnio zahtjev za izdavanje vodne dozvole.”
Osim statistike, ovo ministarstvo nije objavilo detalje izvještaja, niti imena kompanija koje nisu realizovale aktivnosti na koje su se obavezale. Ipak, na kraju saopštenja se dodaje: “Uz izvještaj, Vlada je usvojila i zaključak kojim se nadležna ministarstva zadužuju da zbirne izvještaje objave na web stranicama ministarstava, što će nadamo se biti još jedan poticaj privrednim subjektima koji su na, uslovno rečeno, crnoj listi onih koji se u prvom izvještajnom periodu nisu iskazali kao odgovorni, da poduzmu aktivnosti na implementaciji mjera”.
Zanimljivo je da je 25.01.2025. godine FMOITobjavilo Zahtjev za izdavanje okolinske dozvole kompaniji Galvanorm d.o.o. iz Konjica, koja je do kraja 2023. godine zvanično bila u vlasništvu, pogađate, Jasmina Badžaka. Još 26.05.2023. FMOIT je na javni uvod stavilo nacrt Rješenja o okolišnoj dozvoli ovoj kompaniji, koje je odbijeno. Pola godine kasnije, početkom 12 mjeseca 2023. kompanija je od Badžaka, prema informacijama sa platforme Companywall, prešla u vlasništvo Fuada Kljajića.
Fondacija Atelje za društvene promjene – ACT dostavila je komentare i primjedbe resornom ministarstvu na zahtjev za izdavanje dozvole Galvanormu iz januara 2025.Iz analize ovog dokumenta koji je Fondacija izradila u saradnji sa stručnjacima, evidentno je da će postrojenje kompanije Galvanorm d.o.o. zaprimati, obrađivati i skladištiti velike količine otpada – čak 5.190 tona godišnje – uključujući materijale sa visoko zagađujućim supstancama koje predstavljaju ozbiljan rizik za okolinu. Međutim, u predstavljenom Monitoring planu emisija u vodu, koji je sastavni dio dozvole, uočeni su nedostaci, koji dovode u pitanje njegovu adekvatnost i usklađenost s ekološkim standardima.
Ključni problem odnosi se na izbor parametara za ispitivanje otpadnih voda. Umjesto da se utvrde specifični parametri u skladu s vrstom industrijskog otpada, izrađivač plana se odlučio osloniti na opšte odredbe člana 21. Uredbe o uslovima ispuštanaj otpadnih voda u okoliš i sisteme javnih kanalizacija, koje se odnose na otpadne vode koje ne pripadaju jasno definisanim kategorijama. S obzirom na to da je u samom dokumentu jasno naznačeno prisustvo izrazito toksičnih i teško razgradivih supstanci, plan bi morao biti korigovan kako bi osigurao detaljnije praćenje i procjenu rizika.
Pored standardnih parametara i MBAS-a, neophodno je uvrstiti, prema mišljenju stručnjaka, pokazatelje zagađenja za: Cijanide slobodne, cijanide ukupne, nikl, cink, arsen, hrom šestovalentni, hrom ukupni, živu, PCB (polihlorirani bifenili) i TOC (ukupni organski ugljenik).
Odsustvo ovih parametara u zvaničnom Monitoring planu ozbiljno dovodi u pitanje kapacitet sistema nadzora jer javnost, a naročito lokalna zajednica Konjica, ima pravo na potpun uvid u stvarne ekološke posljedice ovog postrojenja.
Zloupotreba pesticida i vještačkih gnojiva
Ne može se sa sigurnošću odrediti koliki je uticaj metala u Neretvi na živi svijet. Niko ne vrši mjerenja potrebna za istraživanje. Takva istraživanja bi se morala organzovati u saradnji sa lokalnim rbolovačkim udruženjem, koje bi prema uputama naučnika izvršilo izlov divlje ribe na određenim lokacijama.
Profesor sa Veterinarskog fakulteta u Sarajevu Adnan Jažić nam kaže da je laboratorij ovog fakulteta opremljen za takva istraživanja, ali…”neko mora platiti te analize koje nisu nimalo jeftine.”
Novinarka Amra Mušinović-Husić sa Radija Konjic godinama prati problem zagađenja Neretve. Ističe da je posljednjih godina primjeran rast kancerogenih oboljenja na prostoru ovog grada.
“Nažalost, rast je prisutan iz godine u godinu. Mnogo se priča o povezanosti zagađenja vode i porasta kancerogenih oboljenja, ali se skoro uopšte ne govori o upotrebi sredstava za zaštitu i rast biljaka. U razgovoru sa dječijim onkolozima iz Tuzle, saznala sam da je veliki broj oboljele djece živio u blizini ili neposrednoj blizini velikih plantaža na kojima se koriste kristaloni, ali da bi se potvrdila povezanost potrebno je provesti istraživanja”, kaže ona za Naratorium.
Ona se prisjeća istraživanja koje je radila o prekomjernoj upotrebi zaštitnih sredstava i vještačkih đubriva u poljoprivredi.
“U razgovoru sa agronomima koji su upoznati sa navikama poljoprivrednih proizvođača saznajem da skoro svaki poljoprivredni proizvođač koristi zaštitna sredstva. Nekontrolisano koriste zaštitna sredstva. Od samog nicanja do berbe nevjerovatno velika količina zaštitnih sredstava se proda. Ljudi nisu ni svjesni da sve to biljka upija, od lista, stabla i u konačnici ploda, te da sve ide u zemlju a onda i rijeku. Naravno i u naš organizam”, napominje ona.
Građani Konjica se plaše govoriti o ovom problemu, potvrđuje nam novinarka ono što smo saznali i od okolišnih aktivista.
“Ponekad se stiće utisak da su i priča i dokazi uzaludni. Na društvenim mrežama su glasni, ali tu sve i staje. Neki se plaše, neki ne žele javno ništa reći, a njihova svjedočenja bi mogla pomoći da se određeni problemi riješe. Neki zahtjevaju od mene da nigdje ne spomenem ništa o njim, ali da napišem na koji način se Neretva zagađuje jer su svjedočili tome. Međutim, kada shvate da se na osnovu njihove izjave može izvršiti prijava odgovornog lica za zagađenje, tada se povlače i zamole da ipak ništa ne objavljujem. Moja obaveza je da štitim svoje izvore i ne mogu protiv njihove volje”, zaključuje Mušinović-Husić.
Ostaje da se vidi kako će TužilaštvoHercegovačko-neretvanskog kantona postupati po slučaju krivične prijave okolišnih organizacija protiv odgovornih iz Donjeg polja u Konjicu zbog ispuštanja otpadnih voda prije skoro tri godine.
