Kada su entitetske vlasti odlučile finansijski podržati poljoprivrednike u BiH, činilo se da je pandemija blagodat za one koji se bave zemljoradnjom i stočarstvom. Uz to, godina je bila rodna, pa je i proizvodnja porasla u odnosu na prethodne godine. Činilo se da će viškovi donijeti dobar utržak, a onda su krenule nevolje. Vlasti nisu regulisale tržište, pa su viškovi ostali na lagerima, a kako je zaustavljen izvoz, katastrofa se udvostručila. Taman što su se ponadali da će Vijeće ministara BiH ispraviti svoje greške, uslijedilo je novo razočarenje za poljoprivrednike
Kada danas neko kaže da mu je pandemija Covid-19 dobro došla, uglavnom ga gledaju sa čuđenjem. Upravo tako sam i ja gledao pojedine poljoprivrednike koji su mi u proljeće prošle godine rekli upravo to. Na moje pitanje zašto, odgovor je glasio: “Prvi put su se vlasti sjetile nas i shvatile da trebaju ulagati u poljoprivredu”. Naime, poljoprivrednici u Bosni i Hercegovini godinama traže od vlada veća izdvajanja za poljoprivredu prilikom kreiranja entitetskih budžeta. Međutim, godinama ustoličeni nisu imali sluha, pa su na poljoprivredu uglavnom odlazile mrvice, a znalo se desiti da Vlada Federacije BiH ne izdvoji čak ni zakonski minimum od tri posto od ukupnog budžeta za poticaje poljoprivredi.
Zbog toga je odluka entitetskih vlasti da značajnim finansijskim sredstvima potaknu poljoprivrednu proizvodnju u 2020. godini iznenadila poljoprivrednike do te mjere da su počeli govoriti kako im je pandemija Covid-19 dobro došla. No, pozitivan utisak koji su vlasti ostavile na početku godine, tokom godine je sve više blijedio. Naime, nezadovoljstvo poljoprivrednika je sve više raslo jer Vijeće ministara BiH, tačnije Ministarstvo za vanjsku trgovinu i ekonomske odnose BiH, nije povlačilo poteze koji bi išli u korist bh. poljoprivrednika. Poljoprivrednici smatraju da se uvoznom politikom svjesno sahranjuje domaća proizvodnja. O utjecaju pandemije na poljoprivrednike i njihovim očekivanjima od vlasti razgovarali smo sa čelnim ljudima udruženja poljoprivrednika u BiH.
Višak robe
Nedžad Bićo, predsjednik Udruženja poljoprivrednika Federacije BiH, za Naratorium kaže da je pandemija Covid-19 na neki način dobro utjecala na poljoprivredu u Bosni i Hercegovini, ali da je nesređen državni sistem taj pozitivan utjecaj anulirao i pretvorio ga u noćnu moru.
“Globalno je dobro utjecala pandemija na poljoprivredu, jer se povećala proizvodnja znatno, dosta se radilo. Dobra je godina bila, tako da smo imali znatno veću proizvodnju nego ranijih godina”, kaže na početku razgovora Bićo, te pojašnjava kada je nastao problem.
“Problem je nastao zato što država ništa nije poduzela da se proizvodi prodaju na tržištu, da se taj višak riješi. Država nije zaustavljala uvoz, tako da je tokom godine dosta naše robe propadalo, a ono što može stajati i dan-danas stoji na lagerima u određenim mljekarama. Također imamo viška još nekih proizvoda kao što je krompir, a i sa mesom je napravljena katastrofa, jer je zaustavljen izvoz, pa su bikovi prerasli”, govori prvi čovjek Udruženja poljoprivrednika FBiH.
Naš sagovornik podsjeća kako su se razni nivoi vlasti uključili u pomaganje poljoprivredi u proljeće prošle godine, kada je nastala pandemija.
“Tada su se svi uključili, od opština, kantona, entiteta, svi su pomogli poljoprivredu, izdvojili određena sredstva i pomogli da se sije što više površina i apelovali da se to radi. Nakon toga su se poljoprivrednici, ali i ovi ostali koji su bez posla ostajali u tom periodu, prepali korone i zatvaranja granica i zasijali, tako da smo dobili jednu dosta veću proizvodnju. Međutim, korona je proizvela smanjenu potrošnju. Nije bilo turista i dijaspore, a oni koji su ranije kupovali sebi za zimnicu su uglavnom i sami zasijali tako da su primarni poljoprivredni proizvođači bili oštećeni”, pojašnjava Bićo.
Žalosno je, dodaje on, što se morala desiti pandemija da bi se političari i ministri probudili i shvatili da se mora poticati poljoprivreda.
Navodi kako su to poljoprivrednici godinama tražili od resornih ministara i vlada, ali da adekvatnog ulaganja u poljoprivredu nije bilo.
Ipak, ponašanje državne vlasti je, smatra Bićo, zasjenilo sve ono što su na početku 2020. godine uradili niži nivoi, te ih je Vijeće ministara BiH svojom pasivnošću natjeralo čak i na razmišljanje o protestima.
Plavi dizel, carine, prelevmani…
“Država je trebala prošle godine da uradi ono što mi tražimo već godinama. Kao prvo, morala je da uvede plavi dizel, zatim da se uvedu prelevmani i carine na određene poljoprivredne proizvode, a koji su trenutno višak iz domaće proizvodnje. To su meso, mlijeko i određene vrste povrća. Što se tiče entitetskih ministarstava, oni su trebali da ožive robne rezerve i da ih stave u funkciju poljoprivrede. Dakle, da sav višak otkupe i da poljoprivrednici idu dalje, a da ne razmišljaju šta će sa tom robom koja stoji i propada. Kod nas robne rezerve postoje na papiru, ali ih praktično nema nigdje. Mnogi proizvodi propadaju, a nemamo robnih rezervi, i onda kada nam dođu situacije poput korone, poplava i zemljotresa, mi nazor nešto moramo nabavljati”, jasan je Bićo.
Bosna i Hercegovina je potpisnik nekoliko ugovora koji je obavezuju kako i na koji način da reguliše svoju uvoznu politiku. To je bilo uglavnom opravdanje državnih vlasti zašto nisu smanjivali uvoz pojedinih proizvoda prošle godine. Međutim, Bićo tvrdi da upravo ti potpisani međunarodni sporazumi idu u korist bh. poljoprivrednika, te da je Vijeće ministara, ipak, moglo drugačije djelovati.
“Bosna i Hercegovina ima potpisane sporazume kao što su SSP i CEFTA, ali ti sporazumi idu na ruku svima. Nigdje u tim sporazumima ne piše da je Bosna i Hercegovina smetljarnik za inostrane proizvode. U svakom sporazumu imaju klauzule, imaju članovi koji predviđaju zaštitu domaće proizvodnje. Resorni ministar (Staša Košarac, ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, op. a.) bi samo trebao da dobro pročita te sporazume i da se drži pravila i zahtjeva koji su potpisani”, ističe Bićo.
Konstatuje kako je i Njemačka potpisnik istih sporazuma, pa je posegnula za korigovanjem uvozne politike.
“Imali smo priliku da vidimo kako to radi Njemačka, koja je također potpisnik SSP-a. Imali su veću proizvodnju svinjskog mesa i automatski su zaustavili uvoz tog mesa iz čitave Evropske unije dok ne riješe svoje proizvode. I prošli su bez ikakvih sankcija, jer nikakav sporazum nisu prekršili. Dakle, postoji u ugovorima klauzula koja kaže da se uvoz može zaustaviti na nekoliko mjeseci ukoliko imate viška nekog voća ili povrća”, pojašnjava ovaj dugogodišnji poljoprivrednik.
Naglašava kako trenutno u BiH vlada apsurdna situacija.
“Imamo trenutno proizvodnju koja ne iznosi ni 30 posto naših potreba, a istovremeno imamo i viškove. To je nenormalno. To je paradoks koji je nastao zbog uvoza koji Vijeće ministara ne zaustavlja i ne čini ništa da ga smanji. Prije rata se u BiH proizvodilo 80 posto naših potreba, a uvozilo 20 posto, sada je to obrnuto. Prije se uvozilo samo ono što ne raste ovdje, tipa banana, ananasa itd. Sve zemlje u regionu izdvajaju puno više sredstava za poljoprivredu nego Bosna i Hercegovina, tako da mi njima ne možemo biti konkurentni uopšte. Proizvodi su jeftini, robu prodaje cijena i imamo ovo što imamo sada, a to je da je nešto što je nekvalitetno i mnogo jeftino. Logično je da će se to i prodati. Sve se ovdje nekontrolisano uvozi, a navest ću vam samo jedan paradoksalan primjer. Ako vam kažem da na godišnjem nivou uvozimo 127 miliona KM hljeba i gotovog peciva, mislim da ne treba dalje pričati. Dakle, svjesno se sahranjuje domaća poljoprivredna proizvodnja”, ogorčen je Bićo.
Dodaje kako je jedna od najpogođenijih grana poljoprivrede mljekarstvo. Navodi kako su se stvorile velike količine viška mlijeka, jer se tržište znatno smanjilo.
“Potrošnja se znatno smanjuje, nemamo turista i dijaspore, ugostiteljstvo slabije radi, a proizvodnja se povećala. Izvoz mlijeka je na istom nivou kao i prije pandemije tako da se sav ovaj višak i dalje lageruje tako da su mljekari ugroženi u tom smislu. Već su počele da se smanjuju cijene u otkupu. Meso je također dosta ugroženo jer imamo jako skupu proizvodnju. Naši bh. dobavljači jednostavno neće da kupuju domaće. Kažu, ima jeftinije iz uvoza i tu je sva priča završena. Velike su količine i krompira na lagerima i to su otprilike te tri proizvodnje koje su najviše ugrožene, ali u globalu, sve je u poljoprivredi ugroženo”, navodi Bićo.
Nakon posljednjeg sastanka kojeg su poljoprivrednici iz cijele BiH održali u Vogošći, do njih je stigla informacija da bi Vijeće ministara trebalo udovoljiti njihovim zahtjevima.
Slabija kupovna moć
“Kako smo informisani, ide na Vijeće ministara inicijativa da se zaštiti domaća proizvodnja, tako da smo s te strane zadovoljni. Isti dan se oglasio i član Predsjedništva BiH Milorad Dodik koji je stao na našu stranu, što je pozitivan znak. Ako on kaže da postoje te klauzule koje mogu zaštititi domaću proizvodnju, onda dalje ne treba ništa pričati”, zaključuje Bićo.
Predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača – mljekara Republike Srpske Vladimir Usorac saglasan je sa svojim kolegom iz Sarajeva da se proizvelo više nego prethodnih godina.
“Ali, problem je nastao kada je prodaja došla na red. Pandemija koronavirusa je stvorila potrošače manje kupovne moći kako u Evropi tako i kod nas. Zbog toga je smanjen i uvoz. Nekada se kupovao kilogram mesa, sada se kupuje 200 grama. To je prouzrokovalo višak roba na tržištu. Evropska unija je to riješila izvozom po veoma niskim cijenama, subvencijama, a izvezla je sve kod nas. Tako smo dobili juneće meso po 3 marke, svinjsko po 2.50 KM, a bilo ih je čak i po 1.60. Mlijeko je bilo 0.80 feninga, a 50 nama plaćano. Sve to je uzrokovalo ogroman poremećaj na tržištu”, priča nam Usorac.
Prema njegovim riječima, poljoprivrednici čitavu 2020. godinu nisu nailazili na razumijevanje Vijeća ministara BiH.
“Čitavu prošlu godinu smo tražili da se uvedu prelevmani i vlast nam nije izlazila u susret. Prelevmani su dodatne takse. U Sporazumu o slobodnoj trgovini piše da, ukoliko je ugrožena domaća poljoprivreda, možete uvesti prelevmane. Prelevmane na meso smo tražili 2 KM. Prelevmani bi išli za poticaj domaće proizvodnje, a carine državi. Pojedini zvaničnici su do sada pričali kako bi se narušili međunarodni sporazumi uvođenjem prelevmana, međutim, to pričaju ljudi koji ne znaju i koji žele da opstruišu uvođenje prelevmana. Poljoprivrednici su prije nekoliko dana imali sastanak u Sarajevu i poslije tog sastanka resorni ministar Staša Košarac je ipak predao dokumentaciju za prelevmane, a u to vrijeme se oglasio i član Predsjedništva BiH Milorad Dodik koji je rekao da smo mi seljaci upravu. Ali mi smo bili upravu i prije godinu, ali evo, sad se i on javio”, ističe naš sagovornik.
Dodaje kako uvoznici enormno zarađuju na uvoznom mesu, te da domaći proizvođači nemaju mogućnost da plasiraju svoju robu.
“Govedina iz uvoza je 4 KM, a prije nekoliko dana sam ulazio u prodavnice u Sarajevu i kreće se od 12 do 20 KM govedina u trgovinama. Enormne zarade zgrću trgovci i uvoznici mesa. Dakle, po četiri puta skuplje prodaju od uvozne cijene. O razlici u kvalitetu da i ne pričam. U jednoj prodavnici u Prnjavoru, uvozno meso je izloženo i ono je crno kao kaput. Mi imamo kvalitetnije, ali ga ne možemo plasirati u trgovine. Mi imamo bikove, ali njih treba neko zaklati, a ti klaoničari neće da kolju jer iz uvoza dobiju jeftinije”, govori Usorac.
I on je mišljenja da su svi sektori poljoprivrede gotovo podjednako pogođeni pandemijom.
“Rekli smo već da meso ne ide, mlijeka u Bosni i Hercegovini ima 15 miliona litara na zalihama. Jedan dio je otišao na sušenje, da bude mlijeko u prahu, ali i to su dodatni troškovi. Voćari su također u problemu, jer dolazi jeftina jabuka iz Poljske, sve živo je ugroženo”, kaže Usorac.
Partneri EU ili prvačići?
Ipak, u ponedjeljak, 8. februara, poljoprivrednici su doživjeli novi hladan tuš. Naime, Vijeće ministara BiH pomenutog dana je na sjednici razmatralo prijedlog Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH o uvođenju carinske stope od 10 posto i prelevmana od 2.5 KM po kilogramu na goveđe 1.50 KM na svinjsko meso na period od 200 dana, ali odluka nije usvojena, jer je nisu podržali svi ministri u Vijeću.
Obraćajući se novinarima nakon sjednice, ministar Košarac je kazao da mu je žao što Vijeće ministara nije podržalo odluku. Naveo je kako postoji bojazan drugih da će biti ugroženi mesoprerađivački kapaciteti u BiH, ali i nekih da će postojati recipročne mjere Evropske unije.
Ipak, Košarac smatra da treba razgovarati s EU i na temelju analiza, činjenica i statistike, otvoriti ta pitanja na najkvalitetniji način, konstatirajući da je za BiH tržište EU veoma značajno.
”Primarna uloga jeste da zaštitimo domaću proizvodnju cijeneći i one špekulacije koje dolaze o tome da ukoliko se uvedu takse i puna carinska stopa da će doći do poskupljenja osnovnih proizvoda iz tih mesoprerađivačkih kapaciteta. Nije tačno. Mislim da smo donošenjem ove odluke imali prostora da otvorimo konsultacije, argumentima ukažemo na činjenice i da se jednostavno već jednom ponašamo kao partneri EU, a ne kao prvačići samo da zapisujemo i prihvatamo ono što EU kaže, a da pri tome ostavljamo posljedice na naše primarne proizvođače”, naglasio je Košarac.
Ahmed Džubur, profesor na Agromediteranskom fakultetu u Mostaru i zastupnik Demokratske fronte u federalnom Parlamentu, za Naratorium kaže da nema dvojbe da se uvijek može uraditi više za poljoprivredu.
“Ipak, treba pozdraviti činjenicu da je u 2020. godini, u godini pandemije Covid-19, federalno Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva finansiralo poljoprivrednu proizvodnju i preradu sa nešto više od 98 miliona KM poticajnih sredstava. Ovo je značajno povećanje u odnosu na 2019. godinu kada je iznos poticajnih sredstava bio cca. 30 miliona KM niži. Sigurno je da visina poticajnih sredstava u poljoprivredi treba biti značajno viša. Nedvojbeno je da u sistemu raspodjele ovih sredstava ima prostora za poboljšanja, ali je generalni zaključak da je 2020. godina bila prekretnica u smislu percepcije značaja poljoprivredne proizvodnje i prerade kako na stanovništvo koje se njome bavi tako i na bosanskohercegovačku ekonomiju uopšte. Dakako, u pozitivnom smislu”, ističe Džubur.
Dodaje kako je ova promjena rezultat sinhronizovanog djelovanja Vlade Federacije, resornog ministarstva, Odbora za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo Zastupničkog doma PFBiH te reprezentativnih udruženja poljoprivrednika na nivou Federacije BiH.
“Dobra okolnost je da su se ove pozitivne promjene i iskoraci desili u vrijeme aktuelne pandemije, što je uticalo na ublažavanje njenih evidentnih negativnih posljedica. Ukoliko uporedimo efekte djelovanja entitetskih ministarstava poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, nameće se neodoljiv zaključak da su poljoprivrednici u Federaciji BiH imali u prethodnoj godini značajno povoljniji ambijent i snažniju podršku u odnosu na poljoprivrednike u entitetu Republika Srpska. O tome svjedoče iznosi poticajnih sredstava u dva bosanskohercegovačka entiteta. Ipak, vrlo je važno napomenuti da u ovome momentu iznos poticajnih sredstava na nivou Federacije BiH iznosi 87 miliona KM, što je za cca. 11 miliona KM niži iznos od ukupnog iznosa poticajnih sredstava u poljoprivredi Federacije BiH u 2020. godini. Uvjeren sam da će federalna Vlada i resorno ministarstvo učiniti napor da se u toku godine sa prispjećem finansijskih sredstava od inostranih kreditnih aranžmana i međunarodne podrške u globalnoj borbi protiv pandemije koronavirusa, federalni poljoprivredni proizvođači i prerađivači ozbiljnije podrže. U suprotnome bi 2021. godina imala epitet neuspješne godine u smislu Vladine podrške poljoprivrednoj proizvodnji i preradi. Takav scenario bi bio značajan korak unazad u odnosu na trendove podrške koji su zabilježeni godinu prije”, smatra Džubur.
Adem Džaferović je diplomirao na Odsjeku za komunikologiju Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. U novinarstvu je posljednjih šest godina, a okušao se u printanim i elektronskim medijima. Od početka karijere obrađuje teme iz oblasti politike, ekonomije i društva. U novinarstvu vidi mogućnost za doprinos pravednijem i boljem društvu. U Naratoriumu je angažovan kao autor.
