– Mi imamo četiri bloka i ne koriste svi isti ugalj. Dva su bloka toplifikacijska, dva električna, pri čemu mi sad ovaj Blok 6 prevodimo u toplifikacijski. Imamo potpisan ugovor po kojem se on 2022. godine prevodi u toplifikacijski, jer nam po Nacionalnom planu za redukciju emisija blokovi 3 i 4 mogu raditi do 31. 12. 2023. godine. Tačka.
Ovako je u septembru 2021. godine na pitanje novinara Naratoriuma o budućnosti termoelektrane u Tuzli odgovorio direktor Izet Džananović. Siguran u ostvarenje kontroverznog Bloka 7, Džananović je tada kazao da će on početi sa radom nakon gašenja ova dva dotrajala bloka. Do kraja 2021. godine blokovi 4 u Tuzli i 5 u Kaknju iskoristili su 90 posto od dozvoljenih 20.000 sati rada u “opt out” režimu koji je pretpostavljao njihovo gašenje do kraja 2023.
Kada je krajem februara ove godine ruska agresija na Ukrajinu najavila energetski haos i povećanu potražnju za električnom energijom, te se nazirao kraj rada blokova 4 u Tuzli i 5 u Kaknju, Vlada FBiH je predložila rješenje i to u vidu odluke o produžetku rada ovih blokova.
Prvi čovjek Elektroprivrede BiH Ademir Andelija tada je apelovao na zastupnike u federalnom parlamentu da podrže odluku i time omoguće “sigurno snabdijevanje električnom energijom krajnjih kupaca”. Poslovanje ovog preduzeća je u pitanju, zakukao je, i to zbog primjene izmijenjenog Zakona o električnoj energiji kojim se ograničava poskupljenje cijena električne energije na 20 posto. Odluka o produžetku rada blokova je donesena, naveo je, kako bi se spasilo poslovanje i kompanija, objašnjavajući da uvozna struja ne može imati ograničenu cijenu.
Resorni ministar Nermin Džindić držao je istu argumentacijsku liniju, objašnjavajući kako je analiza pokazala da su bh. energetskom sektoru potrebne dodatne mjere kako bi se održala sigurna isporuka električne energije za domaćinstva i privredu. I premijer Federacije BiH Fadil Novalić je na sjednici Parlamenta FBiH održanoj u martu 2022. podcrtao nužnost usvajanja odluke, navodno zbog rasta cijena energenata u svijetu. Odluka je, naravno, usvojena.
U bh. javnosti su još odjekivale poznate fraze o “urednom snabdijevanju krajnjih kupaca”, “energetskoj nezavisnosti” i “rastu cijena energenata u svijetu”, kada je iz Energetske zajednice stiglo prvo upozorenje.
Vijeće ministra BiH je još 2015. usvojilo Nacionalni plan smanjenja emisija (engl. National Emission Reduction Plan – NERP) pripremljen prema smjernicama Sekretarijata Energetske zajednice. On se odnosi na smanjenje emisija sumpor-dioksida (SO2), azotnih oksida (NOx) i čvrstih čestica iz velikih postrojenja za sagorijevanje u BiH. Ovaj plan ustvari uključuje dvije direktive i to Direktivu o ograničenju emisija zagađujućih materija iz velikih postrojenja za sagorijevanje (DVPS) i Direktivu o industrijskim emisijama (DIE).
Artur Lorkowski, direktor Energetske zajednice u intervjuu za Naratorium u aprilu ove godine potvrdio je da je odluka Vlade FBiH o nastavku rada blokova 4 i 5 u Tuzli i Kaknju jednostrana i da predstavlja “očito kršenje obaveza Bosne i Hercegovine prema Ugovoru o Energetskoj zajednici.” No, vlasti u BiH su, vođeni dotadašnjim iskustvima, ovo protumačile kao blef.
– Kako je zaključak bez obzira na to usvojen, daljeg pojašnjenja vlasti Bosne i Hercegovine nije bilo, naveli su eksperti iz Sekretarijata Energetske zajednice prije nekoliko dana za Naratorium.
Krajem oktrobra iz Sekretarijata EZ u formi Otvorenog pisma stiglo je i zvanično upozorenje o pokretanju postupka zbog jednostrane odluke Vlade FBiH.
– Svrha prethodnog postupka je dati Bosni i Hercegovini mogućnost da reaguje na navod o nepoštivanju i omogući Sekretarijatu da utvrdi punu činjeničnu i pravnu pozadinu slučaja. BiH ima dva mjeseca da se samovoljno uskladi sa zahtjevima Ugovora ili da opravda svoj stav, dodali su ekspreti u svom odgovoru.
Vijeće ministara BiH do sada još nije odgovorilo ni na otvoreno pismo Sekretarijata EZ, a kako navode eksperti, rok za odgovor je 28. decembar, nakon čega će se moći govoriti o mogućim posljedicama.
Njihovo i naše zagađenje
Dok vlasti u BiH šute, u javnom se prostoru uporno stvara slika neprijateljske i licemjerne Europe koja želi da uništi energetsku nezavisnost BiH, uprkos činjenici da je Vijeće ministara BiH potpisalo brojne dokumente kojima se obavezalo da će država ispuniti uslove kako bi doprinijela smanjenju zagađenja.
Nakon što je u BiH stiglo otvoreno pismo, čuli su se glasovi energetskih tajkuna koji upozorenja Energetske zajednice o kršenju Direktive nazivaju prijetnjama, kritikujući Europu što od BiH u nevrijeme zahtjeva gašenje termoelektrana, dok se u pojedinim zemljama članicama EU kao odgovor na energetsku krizu ponovo spaljuje ugalj.
Odgovarajući na pitanje o razlici između termoelektrana na ugalj koje se pokreću u zemljama članicama EU, iz Energetske zajednice odgovaraju da velika postrojenja u ovim državama moraju zadovoljiti strožije standarde Direktive o industrijskim emisijama.
– Na osnovu njihovog trenutnog emisionog profila, emisije prašine iz Kaknja 5 su u skladu sa primjenjivim graničnim vrijednostima, dok su sve ostale emisije znatno iznad njih. Prema procjenama Sekretarijata na osnovu ukupnih emisija koje je prijavila Bosna i Hercegovina, granične vrijednosti sumpor-dioksida su prekoračene više od 60 puta u slučaju bloka 4 u Tuzli, skoro 50 puta u slučaju bloka 5 u Kaknju. Treba napomenuti da je filter za odsumporavanje može smanjiti ove emisije za više od 90 posto. Stoga je tehnički moguće postići usklađenost sa graničnim vrijednostima. U slučaju azotnih oksida stepen neusaglašenosti je 7:1 odnosno 5:1, dok Tuzla 4 također prelazi granične vrijednosti prašine oko 25 puta.
Dakle, termoelektrane u zemljama EU zadovoljavaju standarde o emisijama zagađujućih čestica, dok dotrajali blokovi koji će nastaviti rad u BiH premašuju skoro sve granične vrijednosti. No, šanse da se ova situacija promijeni još postoje.
Nihad Harbaš, stručnjak za energetiku, navodi da su nadležna entitetska ministarstva Federalno ministarstvo energije, rudarstva i industrije i Federalno ministarstvo okoliša i turizma pokrenula proceduru prema državnom Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa da se navedeni blokovi skinu sa “opt out” opcije i vrate u NERP, kako bi se izvršila modernizacija i produžio vijek trajanja.
– Tehnički gledano, ti blokovi mogu raditi do 2028. godine i vjerovatno će i raditi obzirom da je Blok 7 TE Tuzla još uvijek pod upitnikom. To znači da u situaciji kada je neizvjesna gradnja novog termobloka jedina opcija za sigurno snabdijevanje električnom energijom u FBiH je produžetak rada ta dva bloka, što je na neki način i opravdano obzirom da se nalazimo u doba energetske krize i da se razvijene EU zemlje vraćaju korištenju uglja za proizvodnju električne energije. BiH u kratkom periodu ne može izgraditi dovoljne kapacitete koje bi zamijenile te blokove, Harbašev je stav.
Ipak, treba naglasiti da planiranom izbacivanju uglja iz upotrebe u svijetu nisu primarni uzrok zagađujući nusproizvodi poput sumpor-dioksida, koji se mogu riješiti filterima, nego, prije svega, oslobađanje ugljen-dioksida kao najzastupljenijeg stakleničkog plina koji dovode do klimatskih promjena. Da bi blokovi iz Tuzle i Kaknja zadovoljili standarde u njihov remont potrebno je mnogo ulaganja, o čemu se do sada nije javno govorilo. Tako i u ovom slučaju vidimo da na naplatu dolazi tavorenje na propalim projektima (Blok 7, HE Vranduk, itd.), pa umjesto u zelene izvore energije, EPBiH sada mora (ako BiH želi ispoštovati potpisane dokumente) ulagati u blokove kojima ističe radni vijek.
– U EU su dotična postrojenja za sagorijevanje već morala značajno smanjiti svoje emisije sumpor-dioksida, dušikovih oksida i prašine sprovođenjem potrebnih investicija. Iako njihovo ponovno pokretanje zbog energetske krize svakako nije poželjno i predstavljat će veliki izazov klimatskim ciljevima EU, iz perspektive kvaliteta zraka, oni moraju biti u mogućnosti da ispoštuju najstrože standarde, upozoravaju iz Energetske zajednice.
Harbaš, s druge strane, objašnjava da nastavak rada ovih blokova BiH stavlja u povoljnu poziciju u odnosu na regiju, ali i šire, te da bi njihovo gašenje izazvalo i druge probleme.
– Izbacivanje tih blokova iz upotrebe dovelo bi u pitanje grijanje gradova Tuzle, Lukavca i Kaknja, što bi imalo nesagledive posljedice po korisnike, zagađivanje zraka, ali ekonomsku sliku korisnika sistema daljinskog grijanja, te mnoge druge.
Iako iz Energetske zajednice nisu željeli govoriti o posljedicama odluke o produženju rada ovih blokova, jer kako kažu, još uvijek nisu dobili odgovor na otvoreno pismo iz Vijeća ministara BiH. Harbaš navodi da će se na 20. sastanku Ministarskog vijeća Energetske zajednice zakazanom za 15.12.2022. diskutovati o ranije otvorenim slučajevima protiv BiH, te da će biti donesene određene mjere zbog upornog kršenja Ugovora od strane BiH.
– Konkretno radi se o otvorenim slučajevima ECS-08/11S koji se odnosi na prirodni gas i neusvajanja zakonodavstva i regulatornih institucija na nivou BiH, zatim ECS-02/13S u oblasti zaštite okoliše zbog nepoštovanja odredbi Direktiva 1999/32/EC koja ima za cilj smanjenje emisije sumpor-dioksida, te ECS-6/16S u vezi trećeg energetskog paketa, tj. zbog upornog i ozbiljnog kršenja pravila u oblasti električne energije i prirodnog gasa.
Sankcije EZ prema BiH do sada su se ogledale, navodi on, u zabrani učešća na sastancima Energetske zajednice, te nemogućnosti prava glasanja u Ministarskom vijeću.
– Bosna i Hercegovina ima rok do 28. decembra da odgovori na Uvodno pismo Sekretarijata. Kada se utvrde činjenice, Sekretarijat može poslati Obrazloženo mišljenje, gdje se od strane Ugovora traži da ispravi utvrđena pitanja neusklađenosti u roku od dva mjeseca. U svjetlu odgovora Vijeća ministara, Sekretarijat može podnijeti slučaj Vijeću ministara radi donošenja odluke o usklađenosti stranke sa zakonom Energetske zajednice, poručuju iz Energetske zajednice.
Budućnost izvoza “prljave” struje i roba
Budući da je Europska unija uvela takse i berzu za trgovanje ograničenim kvotama emisija ugljen-dioksida, te de je 13.12.2022. u Parlamentu EU postignut politički dogovor o taksama na proizvode u čijoj proizvodnji se oslobađaju velike količine ugljika, poput čelika i cementa, postavlja se pitanje kada će EU uvesti takse i za “prljavu” električnu energiju. Naš sagovornik Nihad Harbaš pretpostavlja da će se to, prema planovima, desiti početkom 2026. godine.
– Međutim, potrebno je poduzeti sve radnje da do toga ne dođe. Resorno ministarstvo na državnom nivou – MVTEO radi na tome i usaglašeno je uvođenje ETS-a (Šeme trgovanja emisijama) kako bi se izbjeglo oporezivanje na izvozne robe i usluge. Ukoliko se ne uvede ETS mehanizama, primjenjivaće se tzv. CBAM – mehanizam obračuna naknade na emisije ugljen-dioksida sadržane u proizvodima koji se uvoze u EU. Sistem obračuna će početi primjenjivati od 01.01.2023., s tim da prelazni period traje do 31.12.2025., tokom kojeg se neće vršiti plaćanje certifikata.
CBAM mehnizam (prekogranično prilagođavanje ugljenika), objašnjava Harbaš, predstavlja uvođenje cijene ugljen-dioksida za određenu robu koja na tržište EU-a stiže iz trećih zemalja, što se odnosi i na Bosnu i Hercegovinu, a uvođenjem ETS-a u Bosni i Hercegovini se izbjegava ovaj nepovoljni mehanizam i njegova primjena na bh. privredu.
– CBAM u osnovi predstavlja uvoznu taksu na određene proizvode iz zemalja koje nemaju uveden sistem oporezivanja emisija ugljen-dioksida, koji je kompatibilan sa evropskim sistemom trgovine emisijama. EU na ovaj način štiti svoju privredu od nelojalne konkurencije proizvoda koji se uvoze u EU, a dolaze iz zemalja gdje emisije ugljen-dioksida nisu adekvatno oporezovane. CBAM treba da obezbijedi da cijena uvoznih roba u EU odražava cijenu ugljen-dioksida koju domaći proizvođači plaćaju kroz ETS mehanizam, te treba da spriječi da se napori EU u smanjenju emisije ugljen-dioksida ne ponište povećanjem emisija izvan EU.
U suštini, CBAM je u prvom redu klimatska, a ne fiskalna mjera kojom treba da se pune europski budžeti, što proizilazi i iz činjenice da se CBAM neće primjenjivati na uvoz iz onih zemalja koje imaju sistem oporezivanja emisija kompatibilan sa EU ETS.
Razlika između primjene ova dva mehanizma znači i veliku ekonomsku razliku za zemlje koje izvoze u EU.
– Ukoliko se uvede ETS, sredstva prikupljena kroz taj sistem će ostajati u BiH i moći se koristiti za dekarbonizaciju dok u slučaju CBAM-a, sve prikupljene naknade će otići van BiH. Jedan od osnovnih alata za dekarbonizaciju energetskog sektora je upravo ETS. Ovaj model je podržan deklarativno na sastancima od svih uključenih institucija sa državnom, ali i entitetskim nivoima, podsjeća Harbaš.
Efekti na zdravlje
Ostavimo po strani spor Energetske zajednice protiv BiH i neispunjavanje mjera na koje se država obavezala. Recimo da moramo održati energetsku nezavisnost pod svaku cijenu.
Koja je cijena jeftine, subvencionisane električne energije za domaćinstva?
– Brojne dugoročne zdravstvene studije pokazale su da ljudi koji žive u područjima sa višim prosječnim koncentracijama PM2,5, NO2 i ozona imaju veći rizik od smrti od hroničnih bolesti, uključujući moždani udar, rak pluća, hroničnu opstruktivnu bolest pluća, dijabetes i ishemijsku bolest srca. Nalazi ovih studija omogućili su naučnicima da razviju funkcije odnosa koncentracije i efekta koje pokazuju kako se smrtnost povećava ili smanjuje kada se nivo zagađujuće materije u zraku promijeni. Kombinujući ove funkcije sa podacima o broju stanovnika i uočenom broju smrtnih slučajeva, možemo procijeniti koliko bi smrtnih slučajeva bilo izbjegnuto da je ukinut dio aerozagađenja koji se pripisuje termoelektranama na ugalj na Zapadnom Balkanu.
Naučnici su dugo mogli da mjere samo kratkoročne efekte aerozagađenja koje pogađa uglavnom ljude koji su već teško bolesni. Suprotno tome, na osnovu dokaza prikupljenih u protekle dvije decenije, smrtni slučajevi povezani sa aerozagađenjem uglavnom su u vezi sa hroničnom izloženošću tokom nekoliko godina. Izgubljeni broj godina života povezanih sa svakom smrću usljed aerozagađenja na Zapadnom Balkanu jeste oko 20 godina, podsjećamo na dio izvještaja Bankwatcha iz 2020. godine.
U istom izvještaju se navodi da uticaji na zdravlje i zdravstveni troškovi zbog prekoračenja maksimalnih vrijednosti emisija u termoelektranama u BiH nastaju u svim zemljama i regijama te nisu ograničeni samo na BiH.
– Termoelektrane Ugljevik i Kakanj su među pet elektrana na Zapadnom Balkanu sa najgorim uticajima na zdravlje zbog prekoračenja maksimalnih vrijednosti emisija. Ugljevik je prouzrokovao najviše dana sa simptomima astme kod djece u 2020. godini – preko 12.000 dana. To čini 48 procenata svih takvih uticaja termoelektrana u zemlji obuhvaćenih NERP-om. Blokovi 6 i 7 TE Kakanj bili su blizu, sa 8.050 dana sa simptomima astme kod astmatične djece. Tuzla 5 i 6 su daleko na trećem mjestu, sa 3.236 takvih dana u 2020. godini. Ugljevik je odgovoran i za najveći broj slučajeva bronhitisa kod djece zbog PM10 i hospitalizacija zbog kardiovaskularnih i respiratornih simptoma, sa 1.142 slučaja prvih i 469 drugih u 2020. godini. Procjenjuje se da su troškovi hospitalizacija iznosili ukupno 1,32 miliona EUR (sa intervalom pouzdanosti od 0,13 miliona do 2,59 miliona EUR). Visoki troškovi koje su uzrokovala prekoračenja maksimalnih vrijednosti emisija iz postrojenja obuhvaćenih NERP-om uključuju skoro 2,9 milijardi EUR od 1.345 smrtnih slučajeva i 119 miliona EUR od dana sa smanjenom aktivnosti i izgubljenih radnih dana.
Naratorium je u serijalu reportaža “Sumrak ugljenokopa” pisao i o TE Ugljevik, ali ova termoelektrana nije obuhvaćena posljednjim sporom Energetske zajednice zato što nema blokova kojima ističe broj radnih sati.
Ovaj tekst je nastao u saradnji sa Heinrich Boll Stiftung Sarajevo.