Zastarjeli blokovi termoelektrana u Tuzli, Kaknju, Ugljeviku i Gacku pred kolapsom su, a sistemski planovi za njihovu modernizaciju uglavnom kasne ili ih nema. Zbog nedostatka uglja i radne snage u rudnicima koncerna, termoelektrane iz privatnih rudnika nabavljaju ugalj lošijeg kvaliteta koji košta više. Spaljivanje uglja lošijeg kvaliteta utiče na povećanje zagađenja. Uporedo, zbog nedostatka proizvodnje, BiH uvozi električnu energiju.
– Ako dođeš u situaciju da si uvoznik, a to i jest politika Energetske zajednice, da ugasi izvore energije ovdje kod nas, kroz zelenu priču, da mi postanemo uvoznici, pa da im plaćamo struju kako oni kažu, onda postaješ politički zavisan. Energetika jest jednako politika. Ko ima energetsku nezavisnost, taj ima političku nezavisnost. Ko toga nema, taj je gotov, kazao nam je izvršni direktor za poslove proizvodnje i električne energije i razvoj Termoelektrane u RiTE Ugljevik Milutin Tasovac krajem 2021. godine dok smo razgovarali u prostoriji uprave termolektrane u Ugljeviku.
Iako se Bosna i Hercegovina opredijelila za postepeno smanjivanje ovisnosti o uglju kao osnovnom energentu, izostali su stvarni procesi koji vode ka ovom cilju. Umjesto ispunjavanja planova koji treba da vode i prema članstvu u Europskoj uniji, iz energetskih krugova, odnosno jednog njenog dijela koji je protiv tranzicije, dekarbonizacija je interpretirana kao skup proces za koji BiH kao zemlja u razvoju nema dovoljno sredstava.
BiH je prvi put 2023. definisala Nacionalni energetsko-klimatski plan NECP (engl. National Energy and Climate Plan), koji predstavlja instrument EU i Energetske zajednice putem kojeg države članice i pridružene zemlje definišu strateške ciljeve u oblasti energetike za period do 2030. godine. Finalna verzija dokumenta pripremljenog krajem 2024. još nije usvojena u Vijeću ministara BiH.
Nedostatak volje bh. vlasti za sistemskim restrukturiranjem energetskog sektora i nedovoljno razrađeni planovi energetske tranzicije pravdani su i argumentacijom o energetskoj stabilnosti i neovisnosti koja počiva na fosilnim gorivima i tradicionalnim praksama iskorištavanja ovog resursa.
Argumenti o zadržavanju energetske neovisnosti, pogonjeni radom starih sistema u termoelektranama, netransparentnim nabavkama i koruptivnim aferama u energetskom sektoru, srušeni su četiri godine kasnije – kada je BiH od izvoznika postala uvoznik električne energije. U prvom kvartalu 2025. BiH je uvezla 267,5 miliona KM vrijednu električnu energiju, dok je u istom periodu prethodne godine uvoz električne energije iznosio 43,2 miliona KM.
Proizvodnja uglja po godinama u FBIH/Federalni zavod za statistiku
Smanjene isporuke uglja
Ovo drastično povećanje uvoza uzrokovano je zastojem u domaćoj proizvodnji — posebno problemima u radu dotrajalih termoelektrana, lošom hidrologijom i nedostatkom uglja.
– Iz rudnika se već duže vrijeme prema termoelektranama ne isporučuju planirane količine uglja. Jedan od najvećih problema je nedostatak radnika u rudnicima. Stanje je narušeno u prethodne tri-četiri godine iz više razloga. Možda najviše iz razloga što su prethodne strukture u Elektroprivredi BiH i u Vladi Federacije na sva usta pričale o pravednoj tranziciji i o zatvaranju rudnika. I to je proizvelo jedan egzodus radnika iz svih rudnika u Federaciji, a tako i iz Rudnika Breza. Mi smo u Rudniku Breza recimo 2021. godine imali 1270 radnika, sad smo pali ispod 800. Mislim da imamo 795 radnika, otkriva predsjednik Skupštine Sindikalne organizacije Rudnika mrkog uglja Breza Armel Jekalović.
Proces upošljavanja ide sporo jer je sve manje kvalifikovanih radnika na tržištu. Plate, navodi Jelaković nisu problem, ali nesigurnost izaziva nedostatak isplata zdavstvenog i penzionog osiguranja, kao i netransparentni planovi poslovanja rudnika.
– Trenutno u Rudniku Breza ima raspisan konkurs za prijem radnika. Primamo po 50-60 radnika, mislim raspišemo konkurs, a onda se prijave dva ili tri čovjeka. Baš zbog tih loših narativa o zatvaranju rudnika, smatra Jekalović.
Osim nedostatka radne snage ovaj sindikalista ističe da se planirana isporuka uglja ne može realizirati jer se u mehanizaciju i modernizaciju u rudnicima godinama nije ulagalo.
– Prethodne vladajuće stukture godinama nisu ulagale u opremu. Ne znam da li su u posljednih 15 godina u bilo koji od rudnika u Federaciji uložena neka značajnija sredstva. To je uvijek bilo interventno krpljenje ako se nešto pokvari, a što se tiče nabavke nekih novih otkopnih mašina, toga nije bilo. Evo konkretno za Rudnik Breza je posljednji put 2014. bila neka ozbiljnija investicija i to kad je nabavljena širokočelna oprema za jamu, navodi on.
Rudnik Zenica već godinama ima ozbiljne probleme. Jama Raspotočje obustavila je iskopavanje. Situacija je, kako navodi sindikalista iz Breze, u posljednje dvije godine eskalirala: radnici su podnosili tužbe zbog neisplaćenih plata, što je dovodilo do blokada računa. Zbog toga se, kako navodi Jekalović, nije mogla nastaviti proizvodnja, a onda ni isporuka uglja, pa ponovo nije bilo novca za plate – začarani krug.
– Kulminiralo je kada su radili elaborat o rezervama uglja, gdje je struka iz Zenice rekla da oni nemaju dovoljne količine uglja za nastavak radova takvom dinamikom. I onda su vladajuće strukture donijele odluku o zatvaranju. Međutim i dalje je tu problem novac, priča Jekalović.
On navodi da se radnici nalaze u nezavidnom položaju jer su ostali u radnom odnosu ali bez plate.
– Mi kao sindikat ćemo se truditi da to ne bude primjer, odnosno da bude loš primjer zatvaranja rudnika. Nismo mi ni protiv energetike zelene tranzicije, ni protiv smanjenja proizvodnje uglja, ali smo mi za to da zastupamo interese radnika. Nas interesuju samo radnici, navodi Jekalović.
Jedan od problema je proizvodna cijena uglja koju određuje Elektopriveda BiH odnosno Vlada Federacije BiH.
– To je jedini slučaj u svijetu gdje kupac određuje cijenu nekog proizvoda, naglašava Jekalović.
Prodajna cijena uglja ne pokriva troškove poizvodnje, pa su rudnici sa svakom iskopanom tonom u minusu.
– Konkretno za prošlu godinu proizvodna cijena u prosjeku je bila 165 KM, odnosno toliko je nas koštalo da iskopamo tonu uglja, dok je prodajna cijena bila 128 KM. To znači da smo mi za svaku iskopanu tonu išli u minus 37 KM, kaže Jekalović.
Pogled na RMU Breza sa otvorenog kopa/Naratorium
Sličan scenarij prati sve rudnike u koncernu Elektoprivede BiH koji godinama posluju sa gubitcima. Ukupan dug rudnika iz koncerna sada premašuje 1,2 milijarde KM, kazao je direktor EP BiH Sanel Buljubašić u nedavnoobjavljenom intervjuu za Klix,kada je i priznao da je uključivanje rudnika u koncern EP BiH bila greška.
Uprkos nedostatku uglja, i EP BiH za narednu godinu planira povećanje proizvodnje za skoro 1000 GWh, o čemu jeNaratorium već pisao.
Kakanj i Tuzla: Milioni za nekvalitetni ugalj iz privatnih rudnika
Zbog nedostatka isporuka iz rudnika koncerna, EP BiH uobičajeno ugalj nabavlja iz privatnih rudnika. Početkom jula 2025. raspisan je javni poziv vrijedan preko 70 miliona KM za nabavku 400.000 tona uglja za potrebe TE Kakanj.
Ovakve nabavke često su bile predmetima koruptivnih afera, o čemu su mediji ranije izvještavali. O jednoj takvoj nabavci, kada je mimo zakona od privatnih rudnika iz Stanara i Posušja kupljeno 950 hiljada tona uglja čija je vrijednost za 25,7 miliona veća od procijenjene, pisala je novinaka Azra Omerović krajem 2023.u tekstu obajvljenom na portalu Žunal. Naš sagovornik iz sindikata potvrdio je da je ugalj iz privatnih rudnika, osim što je skuplji, dosta lošijeg kvaliteta od onog koji se otkupljuje iz rudnika iz koncerna.
– Ugalj tog kvaliteta mi u Brezi često vozimo na površinski kop kao otpad. To će vam sve reći, navodi Jekalović.
Termolektane Tuzla i Kakanj imaju ukupnu instalisanu snagu od oko 1650 MW ( Tuzla 715 MW i Kakanj 450 MW) dok im je udjel uopskbljivanju Federacije BiH oko 75 posto.
Krajem 2021. godine blokovi 3 i 4 u Tuzli i 5 u Kaknju iskoristili su 90 posto od dozvoljenih 20.000 sati rada u “opt out” režimu koji je pretpostavljao njihovo gašenje do kraja 2023. Energetska zajednica pokrenula je postupak protiv BiH jer je Vlada FBiH dopusila rad blokova koji su odavno trebali biti ugašeni, o čemu smo detaljnije pisali utekstuobjavljenom krajem 2022. na portalu Naratorium.
Početkom godine EP BiHpotpisala je ugovor vrijedan gotovo 63 miliona eura za izgradnju postrojenja za odsumporavanje na blokovima 6 i 7 termoelektrane Kakanj. Radove će izvoditi konzorcijum predvođen kineskim „Dongfang Electricom“ uz domaće partnere, a završetak je planiran za 36 mjeseci. No,iskustva iz sličnih projekata u kojima je uključena kineska firma, poput onog u Pljevljima, pokazuju da cijena i rokovi mogu biti upitni.
Blokovi TE Kakanjviše puta su bili van pogona, no javnost od zvaničnika nikada nije dobila detaljne informacije. Jasnija objašnjenja o zastoju u radu temoelektrana možemo dobiti iz pitanja koje je inžinjer elektrotehnike i stručnjak za energetiku Almir Muhamedbegović postavio nedavno u tekstu objavljenom na portalu Nomad.
– Kako je došlo do toga da termoelektrane Tuzla i Kakanj moraju trošiti enormne količine mazuta i lož ulja da bi ugalj kupljen od privatne kompanije mogao uopšte goriti? Ko i da li uopšte kontroliše kvalitet isporučenog uglja od strane kompanije Lager? Da li kompanija Lager plaća penale zbog isporuke nekvalitetnog uglja za TE Kakanj? Koliko je radnih sati tokom prošle godine TE Kakanj bila van pogona zbog onečišćenog uglja kupljenog od privatnika milionera koji ima upitnu koncesiju za eksploataciju uglja iz rudnika Kamengrad? Koliko je pri tim ispadima TE Kakanj, uzrokovanim sagorijevanjem lošeg uglja, propušteno da se proizvede električne energije i kolika je tržišna vrijednost tako neproizvedene struje u 2024. godini?, upitao je Muhamedbegović.
Termoelektrana Tuzla je najveća u BiH sa ukupno šest blokova od kojih su četiri trenutno u funkciji. Blokovi 1 i 2ugašeni su 2001. godine jer su bili zastarjeli, a njihova modernizacija je bila preskupa. Prema Direktivi o industrijskim emisijamaEU Blok 3 u Tuzli je trebao da prestane s radom do kraja 2023. godine. U 2024. je prijavljeno nula radnih sati, ali nije bilo zvaničnih saopšenja o njegovom gašenju. EP BiH je za ovaj blok planirala prelazak na biomasu, ali su aktivisti koji se bave zaštitom okoliša bili protiv ovog rješenja.
TE Tuzla/Naratorium
Za razliku od TE Kakanj, odsumporavanje Bloka 6 TE Tuzla još je u fazi provođenja tendera, a idejni projekt procijenjen na oko 63 miliona KM predstavljen je u martu 2025. Iako se u planovima EP BiH govori o modernizacji, TE Tuzla i daljebilježi česte kvarove na pojednim blokovima, zbog čega građani ostaju bez električne energije i grijanja.
Nedavne najave eksperimentalnog spaljivanja 100 tona otpada u TE Tuzla izazvale su gnjev građana i aktivista koji su upozoravali na rizike po zdravlje i okoliš. Zbog alarmiranja javnosti o štetnosti eksperimentalnog spaljivanja TE Tuzla je tužila aktiviste Nedima Musića i Adija Selamana iz pokreta Karton revolucija. Ipak, pod pitiskom javnosti se odustalo od eksperimentalnog plana, a gradski vijećnici su najavili i krivične prijave kako bi spriječili slične pokušaje u budućnosti. No, pojedini građani zbog neuobičajenog mirisa koji se osjećao u vazduhu oko TE Tuzla, kako piše Faktor, sumnjaju da je dio tog otpada već spaljen. Zvaničnih objašnjenja iz temolektane koja bi otklonila ili potvrdila njihove sumnje nema.
Plan poslovanja Elektroprivrede BiH, koji je predstavljen nakon što je početkom jula ove godine saopšteno da je njihov prošlogodišnji gubitak iznosio 331 milion KM, predviđa ulaganja u „rekonstrukciju” bloka 7 u TE Kakanj, odsumporavanje i denitrifikaciju u TE Kakanj i TE Tuzla, te „revitalizaciju” bloka četiri termoelektrane Tuzla. Navedeno je i da se procjenjuje da će ukupni trošak iznositi 528 miliona KM pri čemu bi većina sredstava trebalo da bude obezbjeđena iz resursa ove javne kompanije.
Ukoliko u obzir uzememo primjer u TE Ugljevik gdje je su instaliana postrojenja za odsumporavanje koja se zbog neisplativosti ne koriste, ni planovi EP BiH o ulaganju u velike projekte ne garantuju čišći zrak.
Ugljevik i Gacko
Zagađenje zraka doseže alarmantne razmjere i u dvjema temoelktranama u Republici Srpskoj – Ugljeviku i Gacku. Ove termoelektrane, ukupneinstalisane snage 600 MW, snabdijevaju 70% električne energije za Republiku Srpsku.
Nestašica uglja u Ugljeviku već je u nekoliko navrata krajem prošle i početkom ove godine dovodila doobustave rada termoelektrane. Gubitak u prvoj polovini godine iznosio je27 miliona KM, čime se akumulirani gubitak povećao na 179 miliona KM.
Radnici Rudnika i Termoelektrane Ugljevik početkom godineprotestovali su protiv odluke vlasti da eksploatacijsku koncesiju za ležište Ugljevik Istok 2 dodijeli kompaniji ruskog oligarha Rašida Serdarova Comsar Energy, zahtijevajući raskid 30-godišnjeg sporazuma potpisanog 2013. godine, koji im, kako tvrde, ugrožava radna mjesta i lokalnu zajednicu.
Izvršni direktor RiTe Ugljevik Milutin Tasovac, koji istovremeno obnaša i funkciju predsjednika Nadzornog odbora Comsar Energy RS u obraćanju rudarima tokom protesta govorio je o nužnosti povećanja proizvodnje, nakon čega je izviždan.
Jama Istok 1 u vlasništvu rudnika Ugljevik ostaje bez uglja, dok ležište nad kojim koncesiju ima ruski oligarh, prema procjenama, sadrži 48 miliona tona uglja.
Kako bi osigurale nesmetan rad RiTE Ugljevik Vlasti Republike Srpskeodlučile su se za otkup kompanije Comsar Energy, za koju Serdarovtraži 234 miliona KM. Iako je izvjesno da će do prodaje doći, još nema informacija o konačnom dogovoru. Problemi za RiTe Ugljevik, međutim ne završavaju tu.
Zbog neisporučene električne energije iz ugovora iz osamdesetih godina kada je Slovenija učestvovala u njenoj izgradnjipokrenuti su arbitražni postupci protiv RiTE Ugljevik. Zbog kršenja sporazuma, slovenačko Elektrogospodarstvo dobilo je presude kojima Ugljevik duguje oko 372 miliona KM na ime odštete i kamata, a Vlada RS i ERS preuzeli su otplatu duga kako bi spriječili nove arbitraže i zatvorili slučaj pred sudom u Washingtonu.
U blizini RiTE Ugljevik klizište ugrožava nekoliko kuća, a lokalni put je uništen pa stanovnici svakodnevno i na ovaj način osjećaju posljedice višestruke krize u ovom energetskom postrojenju.
Prema izvještajuBankwatcha TE Ugljevik je bila temoelektrana sa najvećom emisijom SO2 u regionu u 2024. godini, sa 112.943 tone što je 14 puta više od dozvoljene maksimalne vrijednosti.
Prema istom izvoru, TE Gacko je bio najveći emiter praškastih materija u regionu sa 3.339 tona – 13,7 puta više nego što je dozvoljeno. Prošle godine je zabilježeno čak 16 tehničkih zastoja. Glavni uzroci ovih zastoja uključuju sagorijevanje nekvalitetnog uglja, što je dovelo do smanjenja efikasnosti i povećanja emisije štetnih materija.
Postrojenje u Gacku je, za razliku od RiTe Ugljevik, u prvom kvartalu radilo stabilno, te je u januaru 2025.proizvelo 4 posto više struje od plana.
Od kraja maja do početka augusta ove godine trajao je kapitalni remont,uporedo sa remontomu RiTE Ugljevik. Zbog toga su obje termoelektrane istovemeno bile van pogona oko 15 dana, što je rezultiralo potrebom za uvozom električne energije.
Pogled na termoelektranu u Ugljeviku iz Bogutovog Sela / FOTO: Naratorium
O planovima za modernizaciju ministar energetike i rudarstva Republike Srpske Petar Đokićizjavioda bi bilo jeftinije izgraditi novu termoelektranu na ugalj nego održavati postojeće.
Iz ovoga je jasno da su stari termoblokovi pred kolapsom. Planovi za modernizaciju kojom bi se produžio njihov radni vijek kasne.Kasni se i sa ulaganjima u velike projekte koji uključuju izgradnju postrojenja obnovljivih izvora energije. U ovom sektoru su do sada vlasti prednost davali privatnicima, od kojih javne elektroprivrede otkupljuju struju.
Kolaps energetskog sistema donio je i poskupljenja električne energije. U Federaciji BiH uveden je obračun elektične energije po sistemu blok tarifa koja su iz EP BiH pravdana činjenicom da je potrošnja veća od proizvodnje, o čemu je detaljno pisao Almir Muhamedbegović u tekstu objavljenom u julu na potalu Nomad. Građani će elektičnu enegiju plaćati skuplje i u Republici Spskoj od 1. januara 2026.
Smanjenje proizvodnih kapaciteta rudnika u vlasništvu entiteta, ali i u susjednoj Srbiji koja uvozi ugalj iz BiH, dovodi do ogromne potražnje u termoelektranama, a te manjke ni kvalitetom ni kvantitetom ne može nadomjestiti ugalj iz privatnih rudnika. Zbog toga je plan povećanja proizvodnje energije u termoelektranama potpuno nerealističan. Zahvaljujući faktorima koje smo izdvojili, energetska tranzicija u BiH danas više izgleda kao slobodni pad nego kao postepeni prelaz.
Ovaj tekst je nastao uz podršku HeinrichBöllStiftung Sarajevo.
