Maja Kovačević poručuje da je važno potražiti pomoć i podršku u momentu kada primijetimo da naši trenutni kapaciteti nisu dovoljni da se nosimo sa određenim problemom. Ajna Jusić kaže da je ona uvijek otvorena za očuvanje svog mentalnog zdravlja kroz aktivan rad sa psiholozima, psihoterapeutima… Džana Kapić smatra da smo prerasli stereotipe vezane za mentalno zdravlje i da mladima danas nije toliko teško pričati o tome
Tekst: M1 Prava za mlade
„Već duže vrijeme sam tužna, bezvoljna, ponekad toliko plačem da povraćam, a nekad nemam snage ni za jednu suzu, iako bih rado plakala. Bezvoljna sam, ne postoji više nijedna stvar koja bi me usrećila“, požalila se 21-godišnja studentica putem Savjetodavne linije za djecu i mlade „Plavi telefon“.
Pred spavanje je osjećala pritisak u grudima, lupanje srca i često je imala napade panike koji su bili posljedica misli da će se sljedeći dan dogoditi nešto loše. U razgovorima koji su uslijedili savjetnica “Plavog telefona” pomogla je ovoj studentici da razumije i prihvati svoja osjećanja, da napravi aktivnosti kojima će ispuniti dan i sve to vodi njenom oporavku.
Besplatan i anoniman „Plavi telefon“
Priču o mladoj djevojci koja im se obratila za pomoć i podršku zbog problema s mentalnim zdravljem iz „Plavog telefona“ napisali su krajem prošle godine za UNICEF, na čijoj strani je i objavljena. Ovo je, inače, samo jedan od primjera mladih koji potraže pomoć putem besplatne savjetodavne linije za djecu „Plavi telefon“ 080 05 03 05 ili putem cheta sa web sajta www.plavitelefon.ba.“.
Oni su od početka ove godine zaprimili 7.730 poziva i 1.138 upita putem elektronskog savjetovanja, a oko 80 posto poziva uputila su djeca i mlade osobe do 30 godina starosti. Najčešći razlozi zbog kojih zovu jesu problemi sa mentalnim zdravljem, a najčešće teme o kojima razgovaraju jesu strah i anksioznost, depresivnost, panični napadi, usamljenost, suicidalne misli i ideje te samopovređivanje, izjavila je Maja Kovačević, koordinatorica rada Plavog telefona, savjetodavne linije za djecu.
Ona ističe da je usluga kao što je Plavi telefon veoma bitna i neophodna za svaku mladu osobu s područja BiH.
Maja Kovačević: Svaki problem jednako je važan / FOTO: M1 Prava za mlade
“Mnoge osobe nemaju mogućnost da potraže pomoć u mjestima gdje stanuju iz različitih razloga, a ovakav vid usluge im omogućava da im se pruži kritična prva psihološka pomoć i da ih povežemo sa sistemima zaštite. Mnoga djeca i mlade osobe nisu upoznate sa svojim pravima kao ni sa uslugama socijalne zaštite, niti znaju kome se obratiti u slučaju da trpe zlostavljanje i nasilje. Ne znaju kako nadležne institucije reaguju, a neki od njih nemaju ni povjerenja u institucije, a putem savjetodavne linije mogu da dobiju sve te informacije”, ističe Kovačević, te dodaje da postoji mogućnost da anonimno prijave nasilje koje se njima ili nekom njihovom pozananiku ili prijatelju dešava.
Kovačević naglašava da je svaki problem s kojim se mladi suočavaju jednako važan, te ujedno poručuje svim osobama koje se trenutno suočavaju s nekim problemom da postoji rješenje i da ne moraju sami da prolaze kroz teške periode:
„Kada primjete da njihovi trenutni kapaciteti nisu dovoljni da se nose sa određenim problemom, važno je da potraže pomoć i podršku. To svakako nije znak slabosti, već hrabrosti.“
Ajna Jusić: Moramo biti otvoreni ka dijalogu
Govoreći iz perspektive mlade osobe, ali i ličnog iskustva djeteta rođenog zbog rata predsjednica Udruženja „Zaboravljena djeca rata“ Ajna Jusić kaže da je ona uvijek bila i bit će otvorena za očuvanje svog mentalnog zdravlja kroz aktivan rad sa psiholozima, psihoterapeutima, psihijatrima i svim ljudima koji svojom ekspertizom mogu očuvati i podržati mentalno zdravlje pojedinca i pojedinke.
„Ako gledamo iz perspektive mene kao djeteta koje je rođeno kao posljedica ratnog seksualnog nasilja mogu istaći da su mi dodatno pomogla javna artikulisanja situacije u kojoj se ova populacija našla, problema i postojanja ovakve grupe ljudi u društvu u BiH. Poznato je da su djeca koja su rođena kao posljedica ratnog seksualnog nasilja, djeca mirovnjaka i humanitarnih radnika koji su djelovali u BiH u ratu i poslije rata bila apsolutno društveno i zakonski zanemarena“, kaže nam Ajna Jusić.
Dodatno joj je pomogao i dijalog. Ona smatra da je važno da mladi ljudi budu otvoreni ka dijalogu, razmjeni mišljenja i aktivnom slušanju: „Čak i u onim situacijama kada nismo sigurni da se slažemo s onim što osoba preko puta nas govori. Važno je otvarati prostor za razgovor“.
Generalno kao društvo trpimo poslijeratne posljedice ratnih trauma, ali i onih uzrokovanih egzistencijalnim nesigurnostima, socijalnim previranjima, a u posljednje vrijeme u pitanje je doveden i teritorijalni integritet BiH što može povećavati anksioznost kod ljudi. Iz tog razloga je, ističe Ajna Jusić, otvaranje prostora za dijalog ključno.
„Sebi sam dala slobodu da se obraćam različitim ekspertima, ljudima sa iskustvom, ljudima sa ekspertizom u određenom području, jer smatram da je znanje jako često dobar mehanizam suočavanja sa svakodnevnim situacijama kako u državi tako i u društvu. Važno je da budemo svjesni da je znanje ono koje dodatno čuva mentalno zdravlje, jer ako mi budemo svjesni onoga što se dešava i vanjskih faktora koji utiču na naše mentalno zdravlje i ako znamo kako oni djeluju onda je lakše prebroditi neke prepreke koje se pojave“, kaže naša sagovornica koja je istovremeno ukazala i na to da su mladi u posljednje vrijeme sve češće izloženi i različitim pritiscima i uvredama na društvenim mrežama.
Za očuvanje mentalnog zdravlja bitno je, smatra Ajna, da mladi ljudi kontrolišu svoju pažnju. Podsjeća da živimo u političkom okruženju u kojem osim trauma kod osoba koje su preživjele rat postoji i naslijeđena transgeneracijska trauma, a naše etničko/nacionalističko/političko okruženje uspjeva vladati 27 godina na način da emocionalno manipulišu građanima i upravljaju traumatskim procesima unutar svakog pojedincima: „ I mi kao mladi ljudi bi trebali prihvatiti činjenicu da danas živimo u vrijeme kada je pažnja najskuplja na tržištu. Važno je da mladi ljudi na društvenim mrežama usmjeravaju pažnju na stvari koje su njima dobre i gdje im se stvara prostor za nove prilike, ali i da smanjimo napetost koja je izazvana političkim okruženjem“.
Ajna na kraju poručuje mladima da „kontrolišu svoju pažnju i glas, da oni budu njihova osnovna terapija, ali i najveći avaz za borbu za mentalno zdravlje, dobrobit društva…“
Džana Kapić: Osluškujte svoje potrebe i budite sebi važni
I dok u BiH nema statističkih podataka, prema onim iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) iz 2021. godine depresija je treći vodeći uzork bolesti kod mladih, dok je samoubistvo drugi vodeći uzrok smrtnog ishoda mladih između 15 i 29 godina.
Na pitanje koja je skupina mladih najviše na udaru određenih mentalnih oboljenja, predsjednica mladih Crvenog križa FBiH i doktorica medicine Džana Kapić kaže da su, prema istraživanjima koje je ona čitala, najviše pogođeni studenti Medicinskog fakulteta i zdravstvenih grupacija:„Najveća stopa suicida i samopovrijeđivanja se dešava baš među ovom skupinom studenata“.
Ona smatra da smo prerasli stereotipe vezane za mentalno zdravlje, tako da više i nije toliko teško mladima pričati o tome, ali da, ipak, i dalje postoje teme o kojima se ne priča:„Ali, mi kao društvo moramo raditi na tome da se svakom pojedincu dozvoli da priča o svojim potrebama, da osluškujemo potrebe i da budemo tu za mlade“.
Njena poruka za mlade je da osluškuju svoje potrebe i da svaki dan uzmu vrijeme samo za sebe i da sebi budu važni.
„Dan ima 86400 sekundi, dozvolimo sebi da ih koristimo samo za sebe“, zaključuje Kapić.
BiH bez strategije
U BiH ne postoji strategija koja reguliše zaštitu mentalnog zdravlja mladih, ali prema riječima Maje Kovačević, postoje strategije za unapređenje i zaštitu mentalnog zdravlja opšteg stanovništva na nivou entiteta: “Svakako bi bilo važno da se izradi jedna takva strategija koja bi se bazirala na unapređenju mentalnog zdravlja djece i mladih osoba i u čiju izradu bi se uključile i mlade osobe. Smatram da bi bilo potrebno omogućiti mladim osobama veću dostupnost psihoterapijskim i psihološkim uslugama”.
Kovačević navodi da se “Plavom telefonu” javljaju mnoge mlade osobe koje navode da jako dugo čekaju na termin kod psihologa, pri tome mogu dobiti jedan termin u jedan ili dva mjeseca, što ne može dovesti do nekih rezultata. Ona smatra da bi bilo dobro povećati promotivne kampanje o mentalnom zdravlju kako bi se mladim osobama približio značaj mentalnog zdravlja i traženje stručne pomoći i podrške.
Dr. Džana Kapić kaže da se u Crvenom križu trude da „unesu sve što imaju i mladi u svijetu“, te su nedavno napisali priručnik za Prvu psihosocijalnu pomoć, a sve sa ciljem da se podigne svjesnost i omogući pomoć ukoliko je ista potrebna.
Depresivniji i usamljeniji u vrijeme pandemije
Kovačević spominje i da su u vrijeme pandemije imali poziva koji su se odnosili na osjećaj usamljenosti ili dosadi, dok u vremenu prije izbijanja pandemije nisu imali nijedan takav poziv. Broj poziva „Plavom telefonu“ zbog depresivnosti, prije pandemije, bio je pet puta manji, a i pozivi koji se tiču suicidalnih misli i ideja sada je četiri puta veći u odnosu na 2020.
Kapić podsjeća da je Crveni križ FBiH tokom pandemije imao dežurni telefon za Psihosocijalnu pomoć gdje su građani mogli pozvati i razgovarati o svojim problemima.
Za šta se M1 Prava za mlade zalažu
M1 Prava za mlade žele „zdrave, a ne bolesne generacije“. Stoga, se zalažu za razvoj, standardizaciju, akreditaciju, primjenu i praćenje programa za promociju zdravlja mladih na svim nivoima, koji se provode od stručne javnosti, kao i za razvoj, standardizaciju, akreditaciju, primjenu i praćenje programa za promociju
zdravlja mladih koji se provode od mladih („vršnjački pristup”).
Sugerišu da se promijeni i primijeni regulativni okvir koji će osigurati jednak pristup zdravstvenoj zaštiti i osiguranju svim građanima BiH, uspostavljanje diskretnih psiholoških savjetovališta za mlade van zdravstvenih ustanova, kreiranje i sprovođenje programa na svim nivoima kao dio strategije prema mladima za razvoj samopouzdanja, vještina komunikacije i pregovaranja usklađenih sa razvojnim potencijalima mladih s poremećajima mentalnog zdravlja, hroničnim oboljenjima i s potrebom za posebnom podrškom.
Izraditi program za promociju zdravlja mladih, kao dio politika / strategija prema mladima na svim nivoima vlasti, koji bi tretirao promocije zdravlja i prevenciju bolesti, izražavati ih u većem i kvalitetnijem obimu te ih provoditi na koordiniran i višesektorski način i slično.
