Rukovodstvo Javnog preduzeća Elektroprivreda Bosne i Hercegovine (EP BiH) i za ovu godinu je nastavilo planirati svoju paralelnu stvarnost. Iz kojih razloga odbijaju realnost – ne znamo, jer nam ne odgovaraju na upite. Protekle godine, uz pomoć eksperata iz oblasti energetike, analizirali smo plan ovog preduzeća, kada smo objasnili zašto su njihovi planovi čista obmana, utemeljena isključivo na lijepim željama. Otvorite članak“Obnovljive fantazije i ugljenisana stvarnost EP BiH” i uvjerite se. Priznajemo, čak smo bili i preblagi.
EP BiH je, to znaju i vrapci na grani, u strašnim problemima. “Preduzeće je na putu finansijskog kolapsa do kraja godine”, kaže naš izvor zaposlen u njemu. Proizvodnja uglja kontinuirano opada, rudnicima nedostaje radne snage, mehanizacija je očajna, zastarjeli blokovi dvije termoelektrane sve su neefikasniji, a hidrološka slika, iscrtana još jednom sušnom godinom, hidroenergetske kapacitete je srozala na minimum. Pogledajte samo Jablaničko jezero koje se bjesomučno muze, jer nedostaje uglja za termoelektrane. Iako u ovom preduzeću nominalno računaju na klimatske promjene, odnosno predviđeni pad padavina za područje sjeverne Hercegovine, gdje se nalaze hidroenergetska postrojenja, pa su tako kroz dva posljednja plana smanjili očekivanu proizvodnju iz hidroelektrana za preko 300 MWh u odnosu na 2023. godinu, i dalje projiciraju optimistične brojke za 2025. i 2026. godinu. Za ove dvije godine očekuju da će proizvesti oko 1.370 GWh električne energije, a u 2024. godini su proizveli 1.283 GWh.
Međutim, to nije ni izbliza najluđi dio zvanične agende. Pogledajmo planove proizvodnje u termoelektranama (Tuzla i Kakanj). Početkom prošle godine ovo javno preduzeće objavljuje plan prema kojem će termoelektrane u 2024. i 2025. proizvesti cca. 4.400 GWh struje. Za 2026. predviđena je proizvodnja od cca. 4.600 GWh. U 2023. godini realizovana su 3.594 GWh. Proizvodnja uglja u toj godini pala je za najmanje milion tona u odnosu na godinu ranije, a u odnosu na 2019. za dva miliona tona. Stanje se nije popravilo u posljednje dvije godine, a EP BiH je ipak najavila povećanje proizvodnje od skoro 1000 GWh. Uprkos očiglednom nedostatku kapaciteta, u decembru 2024. godine ovo javno preduzeće objavljujeprijedlog plana kojim za 2025. predviđaju proizvodnju 4.758 GWh u termoelektranama koje pucaju po šavovima! Naravno, oni računaju i na ugalj koji kupuju od privatnih kompanija, ali to ni izbliza ne može nadomjestiti količine koje fale u rudnicima koncerna, ni po kvalitetu, ni po kvantitetu.Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku u 2024. godini je na području cijelog entiteta iskopano 3,8 miliona tona, godinu ranije 4,1 milion tona mrkog uglja, dok je 2022. godine proizvodnja iznosila oko 4,5 miliona tona. Proizvodnja manje kaloričnog lignita je zadržana na približno jednakom nivou.
Naš izvor kaže da je ove godine do sredine jula EP BiH “nabavila oko 2,4 miliona tona, a plan je bio 2,8 miliona tona, dok je plan za cijelu godinu 5,1. Do kraja maja ostvarenje je bilo oko 80 posto. U tom periodu od RMU Kamengrad je nabavljeno 260.000 tona, odnosno 12 posto od ukupne količine.”
Tako danas imamo situaciju da javno preduzeće više električne energije otkupljuje, što iz uvoza, što od lokalnih privatnika koji posjeduju solarne elektrane, vjetroelektrane i male hidroelektrane, nego što samo proizvede. Naš izvor kaže da EP BiH otkupljuje struju, između ostalih, i od Zdravka Mamića i od vjetroelektrane Ivovik u vlasništvu kineske kompanije.
“Probuditi uspavane aktere”
Oslanjanje na neizvodive planove u drugi plan je gurnulo razvoj objekata za transformaciju energije iz obnovljivih izvora. U posljednjih pet godina, EP BiH nije realizovala nijedan planirani projekt, osim puštanja u rad VE Podveležje 2021. godine.
Radovi na solarnim elektranama koje će biti smještene na bivšim kopovima rudnika do sada nisu započeti, iako su prema planovima brojne od njih već trebale biti u pogonu.
Tek u aprilu ove godine kompanija raspisujetender za projektovanje i izgradnju tri fotonaponske elektrane: Gornja Breza (Breza), Višća (Živinice), Podveležje 3 (na prostoru vjetroelektrane Podveležje kod Mostara). Većina sredstava za ove projekte su obezbijeđena iz kredita od EBRD-a, a ovo je samo prvi dio tranše investicije vrijedne oko 80 miliona eura, od čega je 36,5 miliona od EBRD-a, 7,7 miliona vlastitih sredstava EP BiH, a ostatak iz drugih izvora. Važno je napomenuti da ove ti elektrane zajedno imaju kapacitet simboličnih 28 megavata.
Za najveći solarni projekt ovog javnog preduzeća, SE Gračanica 1 i 2, na rekultivisanom jalovištu kod Bugojna, koje je koristio RMU Gračanica Gornji Vakuf-Uskoplje, sredstva su također obezbijeđena od kredita EBRD-a, ali i UniCredit Banke. Riječ je o dvije elektrane ukupnog priključnog kapaciteta od 45 MW. Vrijednost projekta je oko 40 miliona eura. Ugovor između strana je potpisan protekle godine, ali dosad nije raspisan tender za projektovanje i izgradnju.
Druga faza prve tranše, za 56 MW, sastojala bi se od postrojenja Potočari 1 (16 MW), Bedrock 1-3 (8+8+16 MW) i Banovići Selo, od osam MW. Zajedno sa drugom tranšom u planu je 13 solarnih elektrana, u zbiru 195 MW, navodi portalBalkan Green Energy News. Čak i da se ovi planovi ostvare u najbržem roku, to će činiti manje od pet posto kapaciteta EP BiH.
Ipak, ne treba svu krivicu za tranzicijsku smušenost svaliti na javno preduzeće, upozorava Mirza Kušljugić, univerzitetski profesor, bivši političar i jedan od najboljih eksperata za energetiku u regionu.
“Tranziciju u državi treba da vodi vlada, a ne elektroprivreda, jer vlada ima mehanizme da je provodi. Uslovno rečeno, ne treba svu krivicu stavljati na teret menadžmenta EP BiH”, kaže on za Naratorium.
Prof.dr. Mirza Kušljugić/Foto: Balkan Green Energy News
Objašnjava da je “u BiH šest glavnih igrača” koji vode tranziciju, a trenutno je neizvjesno kolika će njihova pojedinačna uloga biti obzirom da još uvijek nije definisano kako ćeCarbon Border Adjustment Mechanism(CBAM) regulisati izvoz električne energije iz BiH. Ovaj mehanizam predviđa takse na robe koje se uvoze u Europsku uniju iz drugih zemalja, a čija proizvodnja je opterećena ispuštanjem karbon dioksida i drugih stakleničkih plinova. BiH dosad nije imala berzu električne energije, zbog čega, između ostalog, nije bilo moguće definisati način regulacije izvoza električne energije iz obnovljivih izvora. Vijeće Ministara BiH ove godine je utvrdilo Nacrt zakona o regulatoru, prenosu i tržištu električne energije, koji uspostavlja berzu električne energije, ali još uvijek čekamo da bude potvrđen kroz parlamentarne procedure.
“Učestvovat će vlade, elektroprivrede – koji su dominantni snabdjevači, privatne firme od kojih je dominantan ETF koji sada izvozi energiju u EU, ali kada stupi na snagu CBAM ta dva teravata će ostajati u regionu, što nije mala snaga, te drugi privatni investitori, uglavnom sa solarnim elektranama kojih je već oko 250 MW na distributivnoj mreži. Učestvovaće privatne firme, to je nevidljivo. Firme već imaju 250-300 MW solara na krovovima”, objašnjava Kušljugić, pa dodaje da su privatne kompanije i budući prodavači struje. One danas ne mogu prodavati viškove jer zakon oprosumerima(eng. producer+consumer) nije zaživio, ali već utječu na tržište jer kupuju manje energije.
“Učestvovaće još dva aktera koji sad spavaju, a koje treba probuditi”, nastavlja ovaj ekspert za energetiku. “Jedno su drugi nivoi vlasti, to su lokalne zajednice. Ja tu svrstavam i kantone i opštine koje bi trebale da shvate da je ovo višestruka prilika da kroz tranziciju utiču na socioekonomsko stanje, prije svega svojih budžeta, svojih škola, ustanova, itd. Drugi akter su regulisani kupci, odnosno domaćinstva i mikro firme.”
Upozorava još jednom da je cijelo društvo pogrešno pristupilo razumijevanju energetske tranzicije, jer tranziciju poimamo uglavnom u smjeruodozgo prema dole,tj. prvo gledamo velike proizvođače, što su kod nas isključivo državne firme (ako izuzmemo ETF u vlasništvu Vuka Hamovića).
“U tom galimatijasu, mi smo zaboravili na manje igrače: male i velike firme, lokalne zajednice, građansku energiju. I sad bismo da se fokusiramo na solar, zato što vjetar nije izvodivo utilizirati na lokalnom nivou. Vjetar je malo komplikovaniji, treba više istraživanja, i to su projekti koji su dvije elektroprivrede (EP HZHB i EP BiH) uspjele da naprave. Jedan je Mesihovina i drugi je Podveležje, ali to je završeno prije pet godina”, napominje on.
Solarni kanibalizam
Da su stvari otišle u krivom smjeru pokazuje i primjer ekspanzije solarnih megafarmi koje grade privatnici u sumnjivim okolnostima, koje uključuju prenamjenu državnog zemljišta, dok s druge strane krovovi zgrada u gradovima ostaju prazni i neiskorišteni. Proizvodnja solarne energije u gradovima je zapravo najefikasnija, jer se energija troši na licu mjesta, ne treba joj dodatna mreža za transport kao solarnim elektranama u ruralnim područjima, a efikasno se iskorištava i prostor. Oni koji su ranije ušli u biznis sa velikim solarnim elektranama su ostvarili izuzetan profit zbog povlaštenih cijena po kojima su prodavali proizvedenu energiju. Međutim, skok proizvodnje energije na ovaj način doveo je do “poplave” solarnom energijom u doba dana kada je proizvodnja na vrhuncu, zbog čega su proizvođači (oni koji ne prodaju po subvencioniranoj cijeni) prisiljeni prodavati energiju po izuzetno niskim cijenama.
Ovaj rast dovodi do pojave “solarnog kanibalizma”, objašnjava inžinjer elektrotehnike Almir Muhamedbegović. To je fenomen u kojem “solarna energija jede svoju vlastitu vrijednost”. Zbog globalno brzog rasta kapaciteta, cijena solarne energije pada upravo u doba dana kad je proizvodnja na vrhuncu.
Zbog toga proizvođači razmišljaju o jedinom načinu kako da tu energiju skuplje prodaju, a to je skladištem, odnosno instaliranjem baterija koje bi omogućile akumulaciju energije i prodaju u doba dana kada su cijene povoljnije. Do kraja godine privatni sektor će imati kapacitete od 1.000 MW.
Ilustracija/Foto: Naratorium
“Pitanje je gdje je tu država, koja bi trebala nositi dekarbonizaciju”, pita se Kušljugić. “Vi kad ništa ne radite, prepustili ste to tržištu koje je neregulisano, jer mi nemamo berze, ne organizujemo aukcije, poslijefeed-in tarifa nema feed-in premiuma. Pustili ste da se to stihijski razvije, a problem stihijskog rada je da može doći do neoptimalnog rada prenosne i srednjenaponske distributivne mreže. Kod nas je na prenosnoj mreži izdano toliko dozvola za solarne elektrane, neću da govorim o vjetroelektranama, jer one su posebna priča, da je pitanja ima li tu uopšte prostora da se još neko priključi. Normalno, neće to sve biti izgrađeno. Gradiće oni koji mu naći sigurnog kupca jer negativne cijene se sada i u idućih pet godina javljaju kad ima sunca. Nije baš tako jednostavno plasirati solarnu energiju na komercijalnom tržištu. Ako se sve prepusti tržištu, onda će ono početi da reaguje. Prema nekim najavama, uskoro bi mogla početi instalacija baterija. Ima indicija da baterije žele izgraditi i privatnici i EP BiH”, najavljuje on.
Gdje su elektroprivrede?
On na primjeru Crne Gore objašnjava kako su elektroprivrede mogle pomoći i sebi i građanima podsticanjem proizvodnje solarne energije u domaćinstvima. Radi se o tzv.no-regret (bos. bez kajanja) strategiji gdje državno preduzeće na domaćinstva postavi solarne panele, a zauzvrat po danu ne moraju sa gubitkom snabdijevati domaćinstva.
“Crna Gora ima 15.000 domaćinstava sa solarnim panelima zbog rasta potrošnje preko ljeta. Najlakše je integrisati solar u gusto naseljenim gradskim područjima, a najteže u ruralnim, jer tamo mreža ne može da “primi” tu energiju. Nije ni sad kasno za to, a i u nacionalnom enegetsko-klimatskom planu je planirano 500 MW kapaciteta od prosumera. Nasuprot tome, FBiH ne dozvoljava prosumere, to oteže do beskonačnosti, a izgleda da će ipak to morati u septembru pustiti. Prosta je računica – oni domaćinstva i regulisane kupce snabdijevaju sa gubitkom, što znači da je veća cijena proizvodnje energije od cijene kojom prodaju domaćinstvima. Pa onda pomozite domaćinstvima da ne troše toliko, de im pomozite da stave na krovove solarne panele. To je proizvodnja 500 GWh, a uzmite HE Kovanići i Janjići i vidjet ćete da nije ni polovina toga”, poentira on.
Elektroprivreda BiH još uvijek luta u svojim strategijama, nastavlja Kušljugić.
“EP BIH snabdijeva oko pola potrošnje u državi. Oni su stalno neke strategije pravili i u njima su lutali. Prvo Blok 7, koji je trebao dariješi sve, a onda eksperimenti, koje i dalje u glavi imaju, o sagorijevanju uglja i biomase. Oni su stalno u priči kako što postepenije izađemo iz uglja, da što duže to traje, a i ovo im je prebrzo zato što nisu mislili da će ostati bez uglja”.
U tom bauljanju, dobri projekti su zaboravljeni, a na lošima nastavljaju insistirati.
“EP BiH je 2008. godine pokrenula priču o dvije hidroelektrane, HE Vranduk i HE Ustikolina; sa Vrandukom znate šta je bilo, ali Ustikolina je odlična hidroelektrana od 60 MW. Tamo ništa nisu radili u posljednjih 15 godina. HE Janjići su mala hidroelektrana, ali ta ideja je došla poslije. To je priča koju je neko prodao, da se duž Bosne trebaju postaviti, ali to su male elektrane. Prava elektrana je na Drini. Zna se koje su rijeke pogodne za hidroelektrane. Počeli je praviti, skoro sve priveli kraju i evo, već 13 godina, niko ništa. Tu nije problem ekološki aspekt, ali je trebalo potopiti neke hacijende tajkuna”, ističe ovaj ekspert.
Uporedio je i pozicije različite startne pozicije tri elektroprivrede u BiH.
“Nijedna elektroprivreda u BiH u posljednjih pet godina nije napravila skoro ništa, međutim, njihova polazna pozicija je skroz drugačija, jer se njihov portfolij i struktura potrošača različiti. Moj osjećaj je da EP HZHB ima strategiju. Oni su na hidroenergiji, imaju problema sa sezonom, sa lošom hidrologijom, ali su odlučili da naprave VE Mesihovina, oni bi uskoro trebali početi praviti VE Poklečani, to je velika VE, novac je obezbijeđen preko EU. To su 134 MW. Imaju privedenu kraju prvu fazu veliku SE od 150 MW, osim toga, rade na rekonstrukciji pumpno-akumulacione elektrane Čapljina”, kaže on, pa objašnjava vrijednost ove elektrane koja je strateški napravljena u Jugoslaviji za skladištenje energije, ali iz sasvim drugog izvora od onog koji se sada koristi.
“Kad vam solar raste, imate trenutaka kad imate viška energije, pa vam treba skladište. Najbolje skladište je pumpno-akumulaciona elektrana. Ona dugo godina nije radila, jer svrha za koju je bila napravljena nije ostvarena. Ona je napravljena da troši energiju TE Gacko po noći, kada nije bilo plasmana, a da po danu radi. To je bio ozbiljan sistemski projekt u bivšoj državi, kada je elektroprivreda bila jedna firma. EP HZHB ima jasan put kako treba da nastavi. Raznovrsni portfolij obnovljivih izvora energije”.
Prema planovima prva fotonaponska elektrana EP HZHB snage 150 MW trebala bi biti dovršena do kraja 2027. godine. S druge strane, vjetroelektrana u Poklečanima kod Posušja nije tako blizu realizacije, jer projektnakon presude Vrhovnog suda FBiH vraćen na početne postavke zbog brojnih nepravilnosti.
Iako iz EP HZHB nisu odgovorili na naš upit, izvor iz ovog javnog preduzeća nam kaže da oni zbog loše hidrološke situacije otkupljuju preko 70 posto energije u ljetnom periodu. Međutim, pošto je solarna energija vrlo jeftina u ovom periodu, a nemaju gubitke u proizvodnji kakve ima EP BiH sa rudnicima, ovaj podatak postavljen u pravi kontekst pokazuje zašto je EP BiH i sa većom proizvodnjom u goroj poziciji.
Treća elektroprivreda u državi – Elektroprivreda Republike Srpske, najradije bi ugasila jednu termoelektranu, kada bi mogla, smatra Kušljugić.
“ERS je eksperimentisala, bila je zakopana u termoelektrane, htjela je da pravi Gacko 2, Ugljevik 3. Onda su se opredijelili za hidroelektrane, to razvlače kao trakavicu. Probali su sa Mađarima da prave SE Trebinje, ali to nikako da se napravi. Pitanje je da li imaju kapacitet za nove projekte i da li hoće to da rade. Nijednom investicijom ne upravljaju samostalno. Tu su Kinezi, ili strateški partneri kako ih oni zovu. Sad hoće 500 MW kod Trebinja i slično. Oni su u teškoj finansijskoj situaciji zbog Ugljevika. Viadukt je državni problem, ali TE Ugljevik je problem ERS. Oni još nisu završili čitavu tu priču i u teškoj su finansijskoj situaciji, premda je njihov portfolij mnogo bolji. Oni u prosječnoj hidrološkoj sezoni, s obzirom da nemaju neku veliku potrošnju, jer nemaju veliku industriju, pokrivaju svoju potrošnju sa 65 posto iz hidroelektrana. To je komotna pozicija”, stava je ovaj stručnjak.
Najveći aktivni energetski projekt ERS-a, Gornji horizonti u istočnoj Hercegovini, već je počeo ugrožavati podzemne vodotoke krša. Ovaj sistem preusmjeravanja voda koji će sadržavati tri hidroelektrane gradi kineski konzorcij, a stručnjaci već godinama upozoravaju da će ugroziti i sliv Neretve, tačnije rijeke Bregavu, Bunu i Bunicu, koje se napajaju iz izvora koje obuhvata ovaj projekt. Međutim, prve pukotine nadolazeće ekološke katastrofe ukazale su u istočnohercegovačkoj opštini Berkovići, gdje je zbog radova na HE Dabar, u okviru Gornjih horizonata, došlo do zamućenja pitke vode na vrhuncu ovog ljeta.
Politike i mjere koje lijeno sprovode vlade entiteta ne mogu pratiti ubrzane promjene koje se dešavaju u susjednoj Europskoj uniji, zbog čega će cijelo društvo biti na gubitku.
“Procjene su da će na EU tržištu od 2027. ili 2028, što će se reflektovati i na Mađarsku berzu električne energije, cijene pasti ispod proizvodne cijene EP BiH. Hoće li oni moći zadržati industrijske kupce na 100 eura? Na njima ipak zarađuju, dok na domaćinstvima gube”, poručuje na kraju Kušljugić.
Ovaj tekst je nastao uz podršku HeinrichBöllStiftung Sarajevo.
