Ustajem u tri iza ponoći sposoban za ispraćaj. E. odlazi u transport. Pacijent je stabilan. Šta je još stabilno u tom trenutku života dva dvadesetsedmogodišnjaka čija je odluka živjeti u Bosni i Hercegovini? Kako se stabilnost u današnjici uopće može definirati bilo gdje?
Idemo redom:
– unajmljeni stan
– jednostavna mogućnost paljenja grijanja
– zdrava i redovna ishrana
– briga o fizičkom i mentalnom zdravlju
– zdravo okružje prijatelja i porodice
– aktivno učestvovanje u zajednici
– odlazak na putovanja
– misli o budućim koracima
Spisak završavam nemajući priliku da promišljam dalje. Iako zadovoljan, zavukao sam se u neprilike. Kakvi su ambijenti izvan naše kuće, pitam se? Kako drugi uspijevaju da interpretiraju sopstvena osjećanja? Imaju li uopće priliku zastati?
Interpretacija osjećaja je oscilatorno-spoznajni proces. Zastanem nekoliko puta u danu, umirujući biće i pokušavajući shvatiti kako biti čovjek od dobrih djela. Sedmično jednom pomislim kako bi trebalo da idem(o) odavde. Recimo, Ljubljana i njeno okruženje se svakom posjetom čine idealnim mjestom za nekoga čiji je identitet kreiran ruralnim reljefima. Nastavili bismo ostvarivati svoje želje i ne bismo bili tako daleko kuće. Onda se desi nešto korisno, očaravajuće i snažno u odnosu, odnosima, KRAK-u, izvan njega, u Turističkoj zajednici, izvan nje, na porodičnim ručkovima. Pojam kuće se izoštri, zasvijetli, utopli srce i ojača um. Kada idemo prema Gati, osjećam se kao da pristupam različitim oblicima ljubavi – duša mi se usmjerava na emocionalne naglaske stvarnosti koje selo krije iza sebe i koje identifikujem u sebi: porodica, prijatelji, socijalni prostori, odnosi prošlosti i sadašnjosti, izlasci i zalasci sunca, svakodnevni nemar vlasti koji prema selu toplih izvora u meni stvara legitiman bijes. Ipak, htio bih da kažem kako uspijevamo da se usrećimo vrlo pristojnim i krajnje normalnim životnim trenucima. Trenucima na čije smo oblike davno pristali.
Koje su i kakve prilike za razvoj mladih? Da li su i one centralizirane? Da li smo uglavnom okrenuti sebi samima i/ili kolektivima kojima vjerujemo i sa kojima gradimo drugačije obrasce sadašnjosti? Rado bih umirio umne tokove jutarnjim plivanjem. Bazena nema. Kada će ga biti? Koji je bio rok za izgradnju? Ko će biti motivisan i spreman da preuzme gradnju? RTV USK je 15. aprila 2022. godine objavila prilog upravo o tome. Rekonstrukcija je najavljena naredne godine. Završavamo sa 2024. Ko i kako odgovara na naša pitanja? Šta kažu lokalne politike? Gdje pripadaju ažuriranja projekata? Imamo li dovoljno resursa za logičnu komunikaciju? Znamo li komunicirati? Ko će nas uvesti u Novu godinu?
Cigaretu rolam i palim u pola četiri. Nije to bila borba od sat i pol, već previranje. Čovjek osposobljen za ispraćaje naučen je produktivnoj osami.
Bihać posjeduje snažan potencijal za istraživačke i razvojne aktivnosti, savremena preslikavanja logičnih i funkcionalnih rješenja, različite ekološke inicijative, turističko unapređenje. To sa sigurnošću mogu da kažem, prvenstveno progovarajući kroz radne pozicije unutar sredine. Međutim, ostaje da postavim(o) još pitanja: koliko se i kako radi u ovoj sredini? Kako se komunicira? Imamo li jasne strategije? Da li pojedinci ili određeni, relativno mladi kolektivi, mogu da pretumbaju trenutnu atmosferu i odgovore izazovima? Mora li politička involviranost u procesima zapošljavanja biti stalna ili ostajemo poraženi? Poslije izbora, olako prepoznajemo kompromise. Ipak, odluke se u Bihaću danas donose trezvenije i zdravije u odnosu na vremena o kojima nam se pripovijeda i u kojima mi, danas dvadesetsedmogodišnjaci, nismo imali priliku da bolje razumijevamo porodične, a kamoli političke procese, ambijente, naboje i oblike.
Elvedin Sedić, ponovo je dobio povjerenje građana. Hoće li i može li stari-novi gradonačelnik u naredne četiri godine ponuditi zdraviji konceptualni pravac razvoja? Možemo li govoriti o iskrenom pravcu razvoja? Postoji li takav u političkom sistemu Bosne i Hercegovine? To bi značilo imati pravac kojem se neko vraća, održava fokus i trudi se ispunjavati ga. Pomišljam da može. Šta bi sve što je spomenuto u ovogodišnjoj kampanji, značilo za mlade, naše živote, perspektive i nadanja? Govorilo se o biciklizmu, boljoj infrastrukturi, mjesnim zajednicama, zelenijim površinama, ekologiji, društveno-odgovornim pristupima i turizmu. Jesmo li spremni na aktivan zajednički rad kako bi Bihać postao uzor spremnosti, zdravog lokalpatriotizma i održivosti?
Atmosfera u Bihaću nakon ovogodišnjih izbora puna je nade. Opreza. Lutanja. Očiju uprtih u mogućnosti. Potrage za pravcima. Bihać poslije izbora nije razgovor o gradonačelniku i vijeću. Diskurs je koji pripada svima koji aktivno kroče njegovim ulicama, svim mjesnim zajednicama. Građani i građanke očekuju više političke konkretnosti. Zajedno, imamo priliku. Uvijek imamo prilike. Naše prilike su naslijeđe. Koliko ih iskreno prihvatamo i oblikujemo? Hoće li imanje prilika biti dovoljno za kolektivno povjerenje i inspiraciju?
Ovaj grad se ponekad u novembarske dane čini avetinjskim. Bihaćki aerodrom i priča o njegovoj realizaciji kao prostor dočekivanja vanzemaljaca. Sve je sporo, osim Njenog toka. Iščekujem(o) ostvarenja i rado učestvujem(o) u procesima. Decembar će – mjesec zrelosti, emocionalnih prihvatanja i previranja, vidiljivosti ranjivih strana, spajanja i zaštićenosti. Zacijenili smo sve što imamo.
