Lokalni izbori u Trebinju nisu donijeli značajne promjene. Osim nekoliko novih imena u lokalnom parlamentu, manje-više sve je ostalo isto. Primjetno je jedino da je opozicija oslabila svoje redove u skupštinskim klupama, iako su prije izbora očekivali mnogo bolji ishod.
SNSD-ov gradonačelnik Mirko Ćurić dobio je povjerenje 9.839 glasača, dok je Lazar Radan, kadar Liste za pravdu i red, koja je po prvi put imala svoga kandidata za gradonačelnika, osvojio 8.142 glasa.
Istovremeno, i ovaj ciklus je pokazao da politička kultura ovdje nije pustila korjene, mada parlamentarizam vježbamo više od tri decenije. Mjesec dana izborne kampanje u Trebinju obilježile su teške riječi, optužbe i etiketiranja političkih oponenata. Sve se mahom odvijalo na lokalnoj televiziji naklonjenoj vlasti, društvenim mrežama i opozicionom blogu.
Ono čega nije bilo su demokratski dijalog i suočavanje kandidata. Mirko Ćurić je odbijao debatu sa opozicionim kandidatom Lazarom Radanom.
Umjesto debate, u ličnim zakupljenim medijskim prostorima, vođeni su monolozi.
SNSD je u izborni proces ušao sa teretom sukobljenih unutarstranačkih struja. Patrijska disciplina je te nabore poravnala, pa su, barem pred javnošću, početak kampanje obilježili optimizam i monolitnost.
A samu kampanju su bazirali na priči o preporodu koji je, po njihovom viđenju, doživjelo Trebinje. Govorili su o prodatim stanovima, o gradu kao velikom gradilištu i o boljem životnom standardu koji je građanima donijela SNSD-ova vlast.
U finišu su sa riječi prešli i na djela, pa su asfaltirali ulice, gradili i obilazili dječja igrališta, kružne tokove, družili se sa penzionerima, ugroženim kategorijama, “ulazili u kuće”…
U javnim preduzećima vlast je intenzivno zapošljavala pred izbore. Najviše ih je posao dobilo u Hidroelektrani Dabar i u ostalim energetskim preduzećima.
Gradonačelniku i kandidatu Ćuriću se najviše spočitavala netransparentnost, korupcija, bogaćenje, zanemarivanje potreba građana… Opozicionom kandidatu Lazaru Radanu tek mladost i nedostatak iskustva.
Opozicija je na tribinama u mjesnim zajednicama ciljnoj publici pronosila poruke kako će ih osloboditi okova korumpiranog režima i kako će nakon šestog oktobra sve izgledati mnogo bolje.
Upozoravali su još prije izbora na izborni inženjering i tvrdili da je vlast planski biračima mijenjala prebivalište i prijavljivala ih u Trebinje.
Da ljudi dolaze u Trebinje iz susjednih opština nije krio potpredsjednik SNSD-a i donedavno Dodikov čovjek od povjerenja Luka Petrović. No, on je migracije u Trebinje tumačio kao potvrdu da Trebinje nudi sve ono što ljudima treba.
Spekulisalo se u izbornoj kampanji i da je na pojedinim adresama u gradu prijavljeno više birača, najavljivali su i da će SNSD organizovano dovoziti glasače tokom izbornog dana iz mjesta istočne Hercegovine u kojima stvarno žive, međutim, ništa od toga nije dokazano.
Ono što je evidentno je da je na lokalnim izborima u Trebinju bilo prijavljeno 1.531 građanin sa pravom glasa više, nego što ih je bilo na Opštim izborima 2022. godine
Iako je Lazar Radan dobio 209 glasova više nego opozicioni kandidat za gradonačelnika prije četiri godine, opozicioni odbornici su dobili znatno manje povjerenje građana Trebinja nego na prethodnim lokalnim izborima.
Tako će u ovom skupštinskom sazivu umjesto dosadašnjih deset biti samo šest opozicionih glasova.
Isti broj odbornika od opozicionih stranaka je sačuvala samo Lista za pravdu i red, koja će i u novom sazivu imati četiri odbornika. Očekivali su šest mandata.
SDS će ima dva odbornika, što je za jedan manje u odnosu na prethodne lokalne izbore.
Od svih političkih subjekata u Trebinju, samo su Narodni front i PDP ostali bez mandata, što i ne čudi toliko. Trebinjski PDP se rasuo i znatno oslabio. Dio nekadašnjeg članstva priklonio se aktuelnoj vlasti, a jedan dio je sa Jelenom Trivić formirao Narodni front.
Svojevrsno iznenađenje izbora je jedan mandat koji je dobio ovdašnji DEMOS i novoformirani pokret Srce za Trebinje.
Po dva mandata osvojile su Ujedinjena Srpska, Socijalistička partija, Narodna partija Srpske Darka Banjca i Narodni demokratski pokret.
Najveći broj glasova dospjelih poštom u Trebinju je imao NDP i to 90. Glasovi poštom, sad već tradicionalno pripadaju ovoj stranci. Brojka od 90 poštanskih glasova je značajna za NDP, jer od prvobitnih procjena da će imati jednog odbornika, ipak su došli i do drugog odborničkog mandata.
On je pripao Zoranu Pologošu, kojeg je i nakon prethodnih lokalnih izbora opozicija optuživala za neregularnosti u pogledu dobijenih glasova putem pošte. Istragu o ovome je vodilo i Okružno javno tužilaštvo u Trebinju.
Ove izbore na jugu obilježili su i manji broj ličnih glasova pojedinih kandidata. Tome je možda moglo i da doprinese novo pravilo da je sa liste bilo moguće glasati samo za tri kandidata.