ArcelorMittal Zenica, jedan od najvećih zagađivača zraka u Bosni i Hercegovini (ali ne samo zraka), 2.11.2022. godine je dobio obnovljenu okolinsku dozvolu. Federalno ministarstvo okoliša i turizma o ovom pravnom aktu obavijestilo je zainteresovane strane, eko udruženja i novinare, dvadeset dana kasnije. Tako je zaokružen proces koji je trajao preko 20 mjeseci. O odugovlačenju procesa Naratorium je pisao u julu ove godine.
“Okolinskom dozvolom predviđena je 141 nova mjera za zaštitu okoliša, jer mjere iz prethodnih okolinskih dozvola nisu dale željene rezultate. Konačno je dozvolom obuhvaćeno i odlagalište industrijskog otpada Rača, za koje je kompanija do kraja 2022. godine obavezna provesti postupak procjene uticaja na okoliš i pribavljanja rješenja o zatvaranju industrijske deponije Rača. Granične vrijednosti emisija prašine usklađene su s propisima FBiH (emisije prašine sa koksare u prethodnim dozvolama nisu smjele prelaziti 100 mg/m3, a u novoj dozvoli ta granica je 50 mg/m3)”, saželi su nove mjere iz Eko Foruma Zenica nakon izdavanja Rješenja o okolinskoj dozvoli koja sadrži 106 stranica.
Članovi Eko Foruma Zenica, koji su aktivno sarađivali sa ministarstvom u izradi dozvole, nezadovoljni su mjerama koje su ugrađene u nju. Samir Lemeš, univerzitetski profesor i član ovog udruženja koji je aktivno sarađivao u procesu izrade dozvole, za Naratorium kaže da je najviše sporna odluka da se ne prihvati njihov prijedlog o uređenju koksare, odnosno izolaciji štetnih materija koje se iz nje fugitivno emituju u zrak.
Za smanjenje emisija prašine u procesu istiskivanja koksa (mjera 32), kompanija mora izraditi projektnu dokumentaciju do kraja 2023. godine, i realizovati projekat do kraja 2025. godine. Zahtjev Eko Foruma da se ta mjera realizuje na način kako je to korporacija ArcelorMittal uradila u svojim željezarama Ghent (Belgija), Dunkirk, Fos sur Mer, Seremange (Francuska) i Taranto (Italija), odbijen je, te je samo navedeno da se ta mjera mora provesti u skladu s najboljim raspoloživim tehnikama za proizvodnju željeza i čelika (BAT 2013).
Jedno rješenje za EU, jeftinije i nepoznato za BiH
Pitamo ga zašto je toliko sporna ova odluka.
– Zato što je trebala biti davno urađena. Oni tvrde da im je preskupa, da im se ne isplati, da je nemoguće uraditi ovako, da su temelji preslabi, da je… milion izgovora. Ovo je posljednje “ne” prije izdavanja dozvole: “Kao što smo više puta naglasili, nismo tehnički u mogućnosti realizovati mjeru prema BAT-u (5.3.13 iz BAT).” Umjesto da urade onako kako smo tražili i kako je urađeno u njihovim željezarama u Belgiji, Francuskoj i Italiji, oni će navodno tražiti novo rješenje – u stvari samo kupiti još vremena. A rješenje je jednostavno: napravi se “hauba” iznad mašine za istiskivanje, koja sve gasove odvuče u filter i problem riješen. Ne žele ulagati novac u to i u tome se sve završava. Žele profit, ne žele troškove, objašnjava Lemeš.
Obratili smo se i nadležnom ministarstvu s pitanjem zašto nisu prihvatili prijedlog Eko Foruma.
– Ovaj dio smo dugo polemisali (AMZ, Eko Forum I FMOIT), te pronašli kompromis. Cilj je smanjiti emisije, glasio je lakonski odgovor FMOIT-a. Kao da je uopšte bilo sporno šta je cilj, ae način dolaska do cilja.
Pošto je u svim nabrojanim državama gdje ova kompanija posjeduje čeličane input (cijene energenata, sirovina i rada) viši nego u Bosni i Hercegovini, teško je povjerovati u objašnjenje da je to istoj toj kompaniji prepisano rješenje za zeničku koksaru preskupo.
U martu i aprilu ove godine Institut “Kemal Kapetanović” iz Zenice je izvršio mjerenja oko koksare, a rezultate mjerenja ArcelorMittal Zenica je imao 13.5., dok je federalno ministarstvo rezultate od kompanije dobilo više od tri mjeseca kasnije.
Razgoropađeni polutanti
Dugo očekivani rezultati bili su alarmantni.
“Satne koncentracije benzena registrovane u okolni koksare kretale su se od 1,3 do 1279, a dnevni prosjeci od 20 do 228 μg/m3. Satne koncentracije u prosjeku su 18 puta veće od ciljne vrijednosti za zaštitu zdravlja ljudi. Maksimalna satna koncentracija zabilježena je u posljednjoj sedmici marta i iznosila je 1279 μg/m3, što je 255 puta iznad ciljne vrijednosti! Dnevni prosjeci koncentracija benzo(a)pirena u prašini kretali su se od 1,4 do 58,6 ng/m3. Izmjerene koncentracije u prosjeku su 12 puta veće od ciljne vrijednosti za zaštitu zdravlja ljudi, a najveća izmjerena vrijednost bila je čak 58 puta veća od ciljne vrijednosti”, naveli su iz Eko Foruma po objavljivanju rezultata.
Iz ove organizacije su izdvojili negativne efekte ovih materija na ljudsko zdravlje:
“Hronično izlaganje i relativno malim količinama benzena dovodi do glavobolje, gubitka apetita, umora, pospanosti, nervoze, psiholoških smetnji te bolesti krvnog sistema (oštećenje koštane srži, anemija, leukemija). Učestali doticaj kože s benzenom izaziva sušenje, upalu, dermatitis kao i pojavu plikova. Povećane koncentracije benzena imaju kancerogeni učinak i genotoksični utjecaj na ljudsko tijelo.
Benzo(a)piren visoko je kancerogen, negativno utječe na funkciju mozga, smanjuje broj leukocita u krvi, smanjuje lučenje polnih hormona, a može dovesti i do oštećenja i mutacija DNK. Kratkoročna izloženost dovodi do crvenila i iritacije kože i očiju, dok dugotrajna izloženost može dovesti do promjena na koži, oštećenja fetusa, pojave bronhitisa, te raka kože i pluća.”
Obzirom da je ArcelorMittal dužan smanjiti emisije iz koksare do kraja 2025. godine, Zeničani će još neko vrijeme biti izloženi ovim jedinjenjima, a ostaje i nepoznanica na koji način će biti riješen problem emisija iz koksare.
Djelimično rješenje za industrijski otpad
Predviđeno zatvaranje industrijske deponije Rača neće predstavljati problem za samu kompaniju.
– Cementare su jedan od najveći proizvođača stakleničkih plinova i uskoro će morati plaćati taksu na emisije ugljen-dioksid. Kako u krečnjaku ima ugljika, pečenjem krečnjaka kao sirovine za cement nastaje ugljen-dioksid koji se ne može eliminisati zamjenom goriva. Zato su cementare počele da umjesto stijena (krečnjaka) koriste trosku u kojoj nema ugljika. Tako oni smanjuju svoj karbonski otisak i plaćaju manju taksu, ali i smanjuju kvalitet cementa (to je kao i s katalizatorima u autima – manje zagađuju ali su auti tromiji i sporiji). ArcelorMittal je sklopio ugovore s cementarama u BiH i izvan nje da im izvozi kompletnu trosku koju proizvode pa i onu koja je sad uskladištena u krugu kompanije, objašnjava Lemeš.
Ipak, do sada odložena troska (šljaka), možda neće moći u cementare, a ostaje i neriješeno pitanje odlaganja drugih vrsta otpada.
– Ona koje je već odvezena na Raču je “kontaminirana” jer je pomiješana s drugim vrstama smeća, pa je cementare neće. Zato se mora uraditi studija da vide šta će s planinama miliona tona troske i otpada koji je već na Rači. Kažu da će se sva troska prodavati i da se više neće voziti na Raču. Nema više ni pepela ni mulja koji je odlagan iz stare toplane, jer nova toplana toga nema. Za sav ostali otpad će se nekako “snaći”, a niko ne zna kako, sa skepsom kaže ekološki aktivista koji deceniju i po prati Mittalovo izbjegavanje rješavanja problema.
Iz Eko Foruma navode da je problematično i što je deponija Rača izostavljena iz vodne dozvole koju je 10.11.2022. ovoj kompaniji na period od pet godina izdala Agencija za vodno područje rijeke Save, iako se u obodni kanal ispuštaju procjedne vode sa deponije, koje se zatim ulijevaju u rijeku Bosnu. Pogađate, ne zna se koje materije se nalaze u procjednim vodama.
– Niko nije vršio ta istraživanja i to će se trebati uraditi u studiji za zatvaranje deponije, objašnjava Lemeš.
Iz Ministarstva okoliša i turizma to opravdavaju činjenicom da deponija Rača nije bila obuhvaćena niti jednom dozvolom za AMZ do sada.
– Za deponiju Rača raditi će se posebna dokumentacija i biće predmetom posebnog upravnog postupka (s obzirom da je izdvojena od kompleksa AMZ), ali je okolinskom dozvolom data obaveza. Rača je HOT SPOT Zenice, a svi se “peru” od nje. Grad Zenica bi se također trebao uključiti u rješavanje kompletnog prostora koji pokriva industrijska deponija Rača, stav je resornog ministarstva.
